Rajmund se rodio kao plemićki sin oko 1175. u katalonskom gradiću Vilafranca del Penedès. Studirao je u Barceloni, te od 1195. do 1210. predavao filozofiju. U Bologni je boravio od 1210. do 1218., i na tamošnjem sveučilištu doktorirao 1216. građansko i crkveno pravo te djelovao kao sveučilišni profesor. Vratio se u Barcelonu i postao svećenik. Kao sjajan propovjednik, pomogao je Sv. Petru Nolascu u osnivanju reda Majke Božje za otkup robova (mercedarijevci). Organizirao je škole arapskog i hebrejskog jezika za misionare. Nije želio crkvenu karijeru već se 1222. pridružio novoosnovanom dominikanskom redu i prihvatio redovničko siromaštvo, poniznost i poslušnost.

Papa Grgur IX. pozvao ga je 1230. u Rim kao svoga ispovjednika i savjetnika. Vrstan pravnik, po papinoj želji sabrao je i sastavio glasovitu zbirku kanonskih zakona i objavio ih 1234. u pet svezaka. Vratio se 1236. u Španjolsku, bila mu je ponuđena biskupska čast, ali on je to odbio. Za generala dominikanskog reda izabran je 1238., reformirao je pravila Reda, a 1240. povukao se u samostan u Barceloni te se posvetio pastoralnom radu, propovijedanju i ispovijedanju. Bio je ispovjednik aragonskog kralja Jakova I., obratio je mnoge ljude i potaknuo Sv. Tomu Akvinskog na pisanje djela Suma protiv pogana (1258.-1260.).

Doživio je 100 godina, plodnih i vrijednih, ispunjenih dobrim i svetim djelima, a pripisuju mu i mnoga čuda. Preminuo je 6. siječnja 1275. u Barceloni. Blaženim ga je 1542. proglasio papa Pavao III., a svetim 1601. papa Klement VIII. Zaštitnik je svih pravnika, naročito crkvenih, odvjetnika, pravnih učilišta i arhivara povijesti bolesti, te mnogih naselja, učilišta, župa i crkvi diljem svijeta.