Rođen je 1807 u mjestu Sallent u španjolskoj biskupiji Vic kao peto od ukupno desetoro djece radničke obitelji.

Bio je neumorni svećenik i propovjednik. Potaknut snažnim pozivom evangelizirao je ruralne krajeve Španjolske, posvećujući se poboljšanju životnih uvjeta običnoga puka. U Vicu je utemeljio misionarsku Kongregaciju posvećenu Bezgrešnome Srcu Marijinu čiji se pripadnici i danas zovu klaretinci. Imenovan je nadbiskupom Santiaga na Kubi gdje je djelovao od 1850. do 1857.

Duhovnim je vježbama obnavljao svećenstvo, a puk pastoralnim pohodima i misijama.

Za vrijeme potresa i pošasti obilazio je bolnice ispovijedajući, tješeći i pružajući milostinju. Za socijalno dobro puka po župama je osnivao štedionice.

Postao je trn u oku neprijateljima vjere te se morao vratiti u Španjolsku.

Napisao je nekoliko vrijednih asketskih spisa te je promicao dobru knjigu. Sudjelovao je na Prvom vatikanskom saboru.

Antun je ljubavlju i riječju krijepio siromašne otočane podvrgnute španjolskoj dominaciji. Za njih je napisao brojne traktate o obrađivanju polja.

Antun Marija Claret preminuo je 24. listopada 1870., a svetim ga je 1950. proglasio papa Pio X.