Prema Muratorijevu kanonu Luka nije vidio ni slijedio Isusa za njegova života na zemlji. Pavlove poslanice te Djela apostolska pokazuju da je bio pratilac i učenik Sv. Pavla. Uz Pavla ga nalazimo prvi put na apostolovu drugom misijskom putovanju, od Troade do Filipa. Postoji mogućnost da je u Filipima ostao do 57. utvrđujući ondje apostolovo misijsko djelo. U proljeće 58. nalazimo ga opet u istome gradu uz Sv. Pavla, koga prati na njegovu povratku u Jeruzalem. Ondje je odmah uspostavio vezu s apostolom Jakovom.

Sveti Luka pratio je Pavla na njegovu putovanju u Rim te nam je o tome u Djelima apostolskim ostavio dragocjen dnevnik puta. S apostolom je naroda bio i za vrijeme njegova prvoga rimskoga tamnovanja, a isto tako i za drugoga, kad su ga svi ostavili. Apostol sa žalošću piše Timoteju: „Jedini je Luka sa mnom“ (2 Tim 4,11). Luka se u Rimu vjerojatno susreo s Petrom i Markom, no na njega je ipak imao najveći utjecaj Pavao. Ništa sigurno ne znamo o životu Sv. Luke nakon Pavlove smrti. Sv. Epifanije ga je doduše učinio apostolom Dalmacije, Italije i Makedonije, Sv. Grgur Nazianski evangelizatorom Ahaje, Metafraste, Egipta i Tebaide, no sve je to povijesno nepouzdano. Istočnjačka hagiografija, koja se temelji na jednom antimarcionitskom spisu, zvanom Prolog, a koju slijedi i Sv. Pavlin iz Nole, pridaje Sv. Luki 84 godine života.

Latinski Prolog dodaje da je živio u celibatu, dok jedan drugi spis, koji slijede i neki ugledni pisci, kao Sv. Izidor Seviljski i Sv. Beda Časni, daje Sv. Luki 74 godine života. Nesigurno je i mjesto Lukine smrti, kao i način. Jedni drže da je umro naravnom smrću, dok drugi misle kako je poginuo kao mučenik. Crkva ga u bogoslužju slavi kao mučenika i upotrebljava za njegov blagdan liturgijsko ruho crvene boje.

Sveti Luka časti se kao zaštitnik i duhovni vođa liječnika i slikara.

artinfo.ba