Kićenje bora na način na koji to danas radimo “rođeno” je u Njemačkoj, kada se u srednjem vijeku za Božić bor kitio crvenim jabukama, a na zapadu današnje Njemačke i kolačićima različitih oblika, te svijećama koje su simbolizirale Krista kao vječnu svjetlost.

U narednim stoljećima ovaj običaj se raširio po cijelom Starom kontinentu, a u Engleskoj se bor ukrašen bombonima, papirnatim cvijećem, mašnama i malim poklonima prvi put pojavio 1841. godine.

Ukrašavanje božićnih drvca nekad je bilo rezervirano samo za bogate, ali su ovaj običaj vrlo brzo prihvatili svi. Doseljenici iz Njemačke ovaj su običaj predstavili u Americi, a Azija je za kićenje bora saznala od misionara.

Međutim, postoje brojne teorije o tome od kojeg je točno običaja kićenje bora zaista poteklo, a koje donosi National Geographic.

Najčešće se veže za simbolizam drveća u obredima prije pojave kršćanstva, posebno za priču o Donarovom hrastu, stablu koje je drevno germansko pleme Hata smatralo svetim.

Po legendi, kršćanski misionar Bonifacije, koji je kasnije proglašen svecem, posjekao je 723. ili 724. godine jedno od ovih stabala kako bi paganima pokazao superiornost kršćanstva nad njihovom religijom – izostanak reakcije paganskih bogova trebalo je pokazati paganima da trebaju odbaciti svoju religiju i prihvatiti kršćanstvo.

On je u tome i uspio i trenutak opisan ovom legendom obično se smatra ključnim za pokrštavanje Germana, prenos fokus.ba.

Obožavanje drveća bilo je vrlo često među evropskim paganima i uglavnom je preživjelo njihovo prihvaćanje nove religije.

artinfo.ba