× Početna Vijesti Sport Kultura Crna kronika Politika Zanimljivosti
  • 30.kolovoza

 alfredo-ildefons.jpeg

Svetost njegova života i junački stupanj kreposti službeno je potvrdio Ivan Pavao II., proglasivši ga blaženim 12. svibnja 1996,prenosi nedjelja.ba.

Iako mu je obitelj bila švicarskog podrijetla, Ildefons Schuster rođen je u Rimu, štoviše, u Vatikanu, kao sin krojača papinskih odora.Vrlo je mlad ušao u benediktanski samostan Svetog Pavla izvan zidina u Vječnome gradu. Zaređen je za svećenika 1904. Godinama je ondje bio magistar novaka. Godine 1929. postavljen je za nadbiskupa Milana, a nešto kasnije proglašen je kardinalom.

Kao dobar poznavatelj liturgije, obnovio je ambrozijansku liturgijsku tradiciju. Uvelike se bavio i pastoralnim radom, a u svemu tome nije zapostavljao asketski život. Niti kao kardinal, uza sve povlastice što ga donosi taj status, nije prestao biti redovnikom. Otac David Turoldo nazvao ga je „monahom posuđenim svijetu“.

Dani su mu i dalje prolazili prema rasporedu samostana. Kao biskup, i biskupiju je nastojao organizirati poput velike opatije, u kojoj župska zajednica mora prije svega biti molitvena zajednica. Vjernicima je predlagao model samostanskoga života, i oni su ga slijedili, privučeni njegovim primjerom. Svećenicima je govorio: „Prvo molitva pa onda propovijedanje“. I sam je bio veliki učitelj propovijedanja.

U pastoralnoj su mu djelatnosti uzori bili: Sveti Karlo Boromejski i kardinal Karlo Ferrari. Stoga je punu pozornost posvećivao pastoralnim pohodima i biskupskim sinodama. Za vrijeme rata, ne želeći napustiti grad, postao je uistinu otac sviju. Mnogi su politički zatvorenici, kako katolici, tako i Židovi, oslobođeni zahvaljujući njegovu zalaganju, kao što su i mnogi progonjeni pronašli utočište i spas po župnim dvoranama i samostanima.

Napisao je brojna vrsna djela o povijesti monaštva, liturgiji i monaškoj duhovnosti. Po završetku rata, sudjelovao je u obnovi grada. Bio je posve neumoran te je prešao i sedamdesetu, a da si nikada nije priuštio odmor, sve do zime 1954. Ali to mu je bio prvi i posljednji odmor, budući da je nekoliko dana kasnije preminuo.

Svetost njegova života i junački stupanj kreposti službeno je potvrdio Ivan Pavao II., proglasivši ga blaženim 12. svibnja 1996.

Ime je germanskog podrijetla i znači: veoma miroljubiv.

artinfo.ba

NATJEČAJI RADAR OSMRTNICE MARKETING POŠALJITE VIJEST
  • 30.kolovoza

 alfredo-ildefons.jpeg

Svetost njegova života i junački stupanj kreposti službeno je potvrdio Ivan Pavao II., proglasivši ga blaženim 12. svibnja 1996,prenosi nedjelja.ba.

Iako mu je obitelj bila švicarskog podrijetla, Ildefons Schuster rođen je u Rimu, štoviše, u Vatikanu, kao sin krojača papinskih odora.Vrlo je mlad ušao u benediktanski samostan Svetog Pavla izvan zidina u Vječnome gradu. Zaređen je za svećenika 1904. Godinama je ondje bio magistar novaka. Godine 1929. postavljen je za nadbiskupa Milana, a nešto kasnije proglašen je kardinalom.

Kao dobar poznavatelj liturgije, obnovio je ambrozijansku liturgijsku tradiciju. Uvelike se bavio i pastoralnim radom, a u svemu tome nije zapostavljao asketski život. Niti kao kardinal, uza sve povlastice što ga donosi taj status, nije prestao biti redovnikom. Otac David Turoldo nazvao ga je „monahom posuđenim svijetu“.

Dani su mu i dalje prolazili prema rasporedu samostana. Kao biskup, i biskupiju je nastojao organizirati poput velike opatije, u kojoj župska zajednica mora prije svega biti molitvena zajednica. Vjernicima je predlagao model samostanskoga života, i oni su ga slijedili, privučeni njegovim primjerom. Svećenicima je govorio: „Prvo molitva pa onda propovijedanje“. I sam je bio veliki učitelj propovijedanja.

U pastoralnoj su mu djelatnosti uzori bili: Sveti Karlo Boromejski i kardinal Karlo Ferrari. Stoga je punu pozornost posvećivao pastoralnim pohodima i biskupskim sinodama. Za vrijeme rata, ne želeći napustiti grad, postao je uistinu otac sviju. Mnogi su politički zatvorenici, kako katolici, tako i Židovi, oslobođeni zahvaljujući njegovu zalaganju, kao što su i mnogi progonjeni pronašli utočište i spas po župnim dvoranama i samostanima.

Napisao je brojna vrsna djela o povijesti monaštva, liturgiji i monaškoj duhovnosti. Po završetku rata, sudjelovao je u obnovi grada. Bio je posve neumoran te je prešao i sedamdesetu, a da si nikada nije priuštio odmor, sve do zime 1954. Ali to mu je bio prvi i posljednji odmor, budući da je nekoliko dana kasnije preminuo.

Svetost njegova života i junački stupanj kreposti službeno je potvrdio Ivan Pavao II., proglasivši ga blaženim 12. svibnja 1996.

Ime je germanskog podrijetla i znači: veoma miroljubiv.

artinfo.ba

REDAKCIJA PORTALA

artinfo.portal@gmail.com

Marketing

marketing@artinfo.ba

Copyright 2007-2023 ART Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Uvjeti korištenja Pravila privatnosti Kolačići Impressum

Pravila o kolačićima

Ova stranica koristi samo nužne kolačiće kako bi Vam omogućili bolje i ugodnije surfanje. Korištenjem web stranice slažete se sa uvjetima korištenja kolačića.

Saznajte više