Marta se u evanđelju upravo i pojavljuje prigodom jednoga od Isusovih posjeta njezinoj kući. Kao i uvijek, zavrnutih rukava, zauzeta ulogom kućedomaćice, prima goste, poslužuje ih pićem, priprema sve potrebno za okrepu.

Jednom, bacivši pogled na sestru, ugledala je kako, sjedeći do nogu Isusovih, Marija sluša Njegovu riječ, posve nesvjesna užurbanosti koja se odvija oko nje. Neko je vrijeme sve to strpljivo promatrala, a zatim ipak rekla nešto poput ovoga: „Isuse, reci ovoj mojoj dokonoj sestri neka mi pomogne: ostavila me posve samu posluživati!“ Isus ju je pogledao i s ljubavlju odvratio: „Marta, Marta, za mnogo se brineš, a jedno je potrebno. Marija je zacijelo odabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.“

Isus time nikako nije htio zanijekati vrijednost svakodnevnih kućanskih poslova kojima se tolike žene bave, baš kao niti rad kojim muževi priskrbljuju hranu, odjeću i sve ostalo što je potrebno njima i djeci, već je samo htio uspostaviti stanoviti poredak vrijednosti. Prije svega treba tražiti Kraljevstvo nebesko i pobrinuti se za potrebe duha: u svjetlu toga traganja, i sve ostalo dobiva smisao. U svakom slučaju, Crkva časti Sv. Martu kao sveticu i predanu zaštitnicu te utjehu domaćica, čiji su svakodnevni napori nerijetko slabo priznati.

U evanđelju Martu se može susresti još i kada je umro njen brat Lazar. Znajući kako se Isus približava Betaniji, kako bi se oprostio od svoga preminulog prijatelja, trči mu u susret. Iako joj je srce u komadićima, ne može samo stajati skrštenih ruku, poput svoje sestre Marije, shrvane boli.

I u ovoj se tužnoj prigodi otkriva njezin poduzetni značaj. Dolazi ususret Isusu i govori mu: „Da si ti bio ovdje, brat moj ne bi umro! No, znadem da će te Bog i sada uslišiti u svemu što ga zaišteš!“ Koliko god zauzeta i poduzetna bila, vjere joj ne manjka. Upravo je ta njezina jednostavna, ali nepokolebljiva vjera i navela Isusa na čudo. I tako je Lazar bio vraćen u život.

Nešto kasnije, Isus se ponovno našao u kući Marte i Marije u posjeti, bio je ondje i Lazar. Približavala se Pasha. U zraku se osjetio duh slavlja pa je i Marta opet predstavljena u svojoj ulozi: „Marta posluživaše“ – piše evanđelist Ivan. Ovim posljednjim spomenom Evanđelja zaključuju priču o Marti, ženi iz Betanije, koja jest bila zauzeta i užurbana, ali samo iz ljubavi prema Isusu i braći.

Ime Marta potječe iz aramejskog jezika i znači: gospođa, gospodarica. Zaštitnica je domaćica, kuharica, radnica, ugostitelja, sluškinja, pralja, umirućih, slikara i kipara, pomoćnica je kod krvarenja, kao i redovničkih zajednica koje nose njezino ime.

artinfo.ba