Nakon smrti Kanuta Margareta se u devetoj godini života vratila s roditeljima u domovinu Englesku za vrijeme vladavine kralja Edwarda Ispovjednika, ali je nakon bitke kod Hastingsa (1066.) ponovno prisiljena na bijeg, ovoga puta u Škotsku.

Kada je imala 24 godine udala se za škotskog kralja Malcolma III. (1057.-1089.), te je postala kraljica 1070. U braku je dobila osmero djece, šest sinova i dvije kćeri, među kojima su kralj Škotske Sv. David te svetica u narodu engleska kraljica Matilda.

Sv. Margareta je znala pridobiti srca svojih podanika jer je bila u pravom smislu evanđelja izvanredna žena. Kralj je, iako na visokom položaju bio nepismen, te je njoj povjeravao opći i vjerski odgoj djece. Ona je, iako kraljica, ostala skromna i jednostavna. Bila je veoma samilosna srca pa je zdušno, velikodušno i nesebično pomagala mnoge siromahe. Posebice se ističe kako se "čudesno odlikovala neobičnom ljubavlju prema siromasima". Za kraljevinu Škotsku nije bilo boljih godina od onih pod vladavinom Malkolma III., i Sv.  Margarete koja je, nemajući obiteljskih ni dinastijskih poteskoća, pritjecala u pomoć svima koji su trpjeli.

Kad se nalazila na samrtnoj postelji primila je tešku vijest da su joj muž i sin poginuli u vojnom pohodu protiv Williama Crvenoga. Taj je križ nosila u duhu pokore i vjere.

Umrla je 16. studenoga 1093. u Edinburgu, a sahranjena je u Dunferlingu. Svetom ju je proglasio 1249. papa Inocent IV. Zazivaju je prigodom smrtne opasnosti po djecu, a zaštitnica je Škotske, englesko-škotskih odnosa, kraljica, udovica, roditelja s mnogo djece, učenja, škotskog grada Dunfermlinea i mnogih naselja, učilišta, bolnica, župa, crkava i kapela po cijelom svijetu. Margareta Škotska je primjer kako nije nemoguć spoj načina života jedne kraljice i života protkanom svetosti.

Ime joj je grčkog i latinskog porijekla, a znači perla ili biser.

artinfo.ba