Teodor je rođen u Galiciji potkraj VI. stoljeća. Na svijet je došao teškim porodom, koji je sretno završio zahvaljujući zagovoru Sv. Jurja. Taj sveti ratnik time je obilježio njegov život.

Sa svega osam godina povukao se u crkvicu posvećenu Sv. Jurju kako bi ondje živio u molitvi, samoći i pokori. Kasnije je ispod te crkvice iskopao ćeliju koja mu je postala prebivalište i oko koje su se uskoro počeli okupljati brojni vjernici jer su se tamo događala brojna čudesa. Zanimanje ljudi za tog pustinjaka navelo je obližnjeg biskupa da ga zaredi za svećenika.

No, to nije promijenilo Teodorov život: i dalje je nastavio živjeti pokornički i uputio se na hodočašće u Svetu Zemlju kao i najveće samostane toga područja. Naposljetku je odabrao mjesto te ondje s nekolicinom prijatelja osnovao strogu pokorničku zajednicu, koju je nazvao po svome zaštitniku Sv. Jurju.

Njegovom je samotništvu došao kraj kada ga je narod Anastaziopolisa poželio za biskupa. Teške je volje prihvatio te je 10 godina vodio taj grad mudro i časno, želeći ipak, te neprestano tražeći kako bi se vratio u svoju samoću.

Na kraju su carigradski patrijarh i car udovoljili njegovoj želji i vratili ga u njegovu ćeliju u pustinji, gdje je živio čineći nebrojena čudesa.

Preminuo je 613. i vjernički puk ga je uvelike oplakivao

Ime Teodor je grčkog porijekla i znači: Božji dar.