Dana 14. travnja 1912. u kasnim noćnim satima najveći tadašnji brod na svijetu – Titanic – udario je u ledeni brijeg u sjevernom Atlantskom oceanu. Među 1 316 putnika plovilo je i 30-ak Hrvata od kojih je 28 izgubilo živote,prenosi povijest.hr.
U tom je trenutku bio otprilike na dvije trećine puta od Engleske do New Yorka. Te je godine u sjevernom Atlantiku bilo mnogo leda jer je zima bila blaga, pa se led sa sjevera odvajao i plutao po moru. Naime, Mjesec je u tom trenutku bio najbliži Zemlji u posljednjih 1 400 godina, što je moglo uzrokovati veliku plimu koja je nosila velike komade leda na jug.
Sudbonosna noć bila je bez mjesečine. Drugi brodovi više su puta tijekom prethodnog dana upozoravali Titanic na prisutnost leda, no brod je ipak išao gotovo maksimalnom brzinom, u želji da završi svoje prvo putovanje u što kraćem roku. Posada je prekasno uočila ledeni brijeg, i nije uspjela izbjeći sudar. Voda je počela prodirati u pet od 16 brodskih odjeljaka. Titanic bi mogao ostati ploviti s 4 poplavljena odjeljka, ali ne s pet. Potonuo je za 2 sata i 40 minuta, sljedećeg dana rano ujutro, piše povijest.hr.
Među 1 316 putnika, od kojih je 818 izgubilo živote u ovoj užasnoj i nezapamćenoj nesreći, bilo je i više Hrvata koji su dolazili iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, to jest, ondašnjih dijelova Austro-Ugarske Monarhije i ostalih dijelova Europe.
Poginulo je 28 Hrvata, a preživjelo ih je samo pet. Među preminulima posebno se ističe ime svećenika Josipa Perušića (Josef Peruschitz) koji je rođen 1871. u Njemačkoj (Bavarska), ali je hrvatskog je podrijetla. On je putovao u Minnesotu kako bi bi preuzeo dužnost ravnatelja tamošnje srednje škole. On je odbio ući u čamac za spašavanje kako bi dao prednost suputnicima.
artinfo.ba
