Sveti papa Siksto III naslijedio je Celestina I. na stolici Petrovih nasljednika. Po rodu je Rimljanin, postao je svećenik te rimski biskup,prenosi nedjelja.ba.
Borio se protiv pelagijanizma koji odbacuje istočni grijeh i pretjerano uzdiže mogućnosti čovjekove slobode te niječe nužnost milosti za spasenje.
Uspio je pomiriti 433. Crkvu u Aleksandriji i Antiohiji glede egzegeze Svetoga Pisma, ali naglašava i važnost toga da ostanu u suglasnosti s Rimskom Crkvom. U dobrim je odnosima sa carem Teodozijem II. Patrijarh carigradski Proklo želi ponovno jak utjecaj u Iliriku. Papa Siksto reagira oštro, upozorava ga na prava i dužnosti biskupa u Solunu, kojemu su podređeni i prezbiteri i svećenici iz Ilirije. Papa Siksto sudjeluje u proglasu Božanskog Marijinog majčinstva. U Efezu je to veličanstveno proslavljeno. UZ svećenike sudjeluju i brojni građani, koji pri grandioznoj bakljadi pjevaju pohvale Mariji. U Rimu se priređuje slično slavlje. Nakon što je dao obnoviti i znatno povećati liberijansku baziliku, posvećuje je Mariji Majci Božjoj. Od tada pa sve do naših dana ta je crkva pčoznata pod imenom Sveta Marija Velika. Na mozaicima u toj crkvi se veliča pobjeda nad nestorijanskom naukom. U Lateranu je dao napraviti osmokutnu krstionicu.
Papa Siksto sastavlja "lateransko krštenje". Piše dvostih koji govori o mislosti dobivenih krštenjem.
Za njegovo se vrijeme završavaju gradnje rimskih bazilika (Svete Sabine, Svetog Lovre, Svetog Petra u okovima, Svete Marije Velike). Naglašavao je važnost Petrova nasljednika za život Crkve. Umro je 440. a položeno mu je tijelo pokraj groba Sv. Lovre na Tibertinskoj cesti.
artinfo.ba
