Katarina je rođen u Švedskoj 1331., kao druga kći Svete Brigite. Upravo se vođena majčinim uzorom Katarina i bila zaputila u Rim, u želji za kršćanskim savršenstvom kojega je stala slijediti još kao djevojčica.
Slike ove svetice u njoj posvećenoj kapeli na trgu Farnese u Rimu opisuje događaj kada je čudom spasila ovaj papinski grad od poplave, jer se Tibar zamalo bio izlio. Slikar je za svoje djelo bio nadahnut legendom nastalom nešto nakon Katarinine smrti, koja nju, kći hladnih i maglovitih krajeva sjeverne Europe, zauvijek povezuje s poviješću jednog od najpoznatijih toplih gradova Sredozemlja.
Katarina je rođen u Švedskoj 1331., kao druga kći čuvene Svete Brigite. Upravo se vođena majčinim uzorom Katarina i bila zaputila u Rim, u želji za kršćanskim savršenstvom kojega je stala slijediti još kao djevojčica.
Prema običajima ondašnjeg vremena, udala se vrlo mlada, ali je s mužem Eggardom di Kyrenom živjela u savršenoj čistoći. U 19. se godini, jubilejske 1350. zaputila u Rim kako bi se ondje pridružila majci koja je već neko vrijeme živjela ondje, a ujedno i zadobila jubilejski oprost. Ondje je primila tužnu vijest o smrti supruga. Oslobođena tako svih ovozemaljskih spona, Katarina je odlučila nasljedovati majku koja se bila potpuno posvetila vjerskom djelovanju.
Jelen snažnih rokova, koji često prati prikaze ove svetice, odnosi se na zaštitu koju su ona i majka uživale prigodom brojnih hodočašća na koje bi odlazile zajedno, a koja su u ono vrijeme znala biti i nadasve pogibeljna. Bila je to zaštita svetaca, koji su se katkad znali ukazivati i u liku ove plemenite životinje, kako bi od dviju svetih hodočasnica odagnali svaku vrstu opasnosti.
Dvije godine nakon smrti majke, koja je nastupila 23. srpnja 1373., Katarina je dobila dopuštenje prenijeti njezine posmrtne ostatke u Švedsku, kako bi ih pokopala u tihoj sjeni samostana u Vadsteni. Obavivši to, smjesta se vratila u Rim kako bi slijedila postupak majčine beatifikacije, koji je smjesta pokrenut te se s uspjehom završio 1391. Nakon toga se vratila u domovinu i povukla u samostan u Vadstenu, u kojem je 1380. postala poglavaricom.
Katarina nije mogla nazočiti majčinoj beatifikaciji, budući da je umrla deset godina prije toga, uparvo u Rimu, gdje se nalazila u pohodu nekih tamošnjih samostana njezina reda.
Posmrtni su joj ostaci, baš kao i majčini, preneseni u domovinu, kako bi ih ondje častio veliki broj štovatelja, čija je odanost pridonijela njezinu proglašavanju svetom.
Ime Katarina grčkog je podrijetla i znači – čista,prenosi nedjelja.ba.
artinfo.ba
