Sveta Franciska Rimska rođena je 1384. u Rimu, sedam godina poslije avignonskog sužanjstva papa, zbog kojega je Vječni grad mnogo stradao i opustio, a razdvajale su ga i vječite borbe između dviju plemićkih obitelji, Colonna i Orsini.

Proživjela je i jedno od najtežih razdoblja u povijesti Crkve, takozvani zapadni raskol, kad je kršćanstvo imalo čak trojicu papa i bilo podijeljeno. Ona je ljubila svoj rodni grad, živjela i žrtvovala se njega. Još kao djevojčica u pratnji svoje pobožne majke Jacobelle de Roffredeschi često je obilazila sedam glavnih rimskih crkava, klečeći na grobovima svetih mučenika, a u predvorjima dijelila milostinju brojnim siromasima.

Imala je zvanje za redovnicu, ali se ipak morala udati za plemića Lorenza Ponzianija, jer je tako tražio njezin otac Paolo de Bussi. Rodila mu je šestero djece, kojima je bila dobra i uzorna majka, ali ne samo njima već i rimskoj sirotinji. Pored svega našla je uvijek vremena da se povuče u ćeliju, koju je uredila u potkrovlju i ondje se posvetila molitvi – razgovoru s Bogom.

Poslije smrti svog muža i djece pridružila se bratovštini takozvanih Oblata u Tor de Specchi u Rimu, koju je 1433. sama osnovala, uz suradnju drugih rimskih odličnih gospođa, posvećujući se sva brizi za siromahe i bolesnike. Umrla je 1444.

Grad Rim štuje ju i danas kao svoju veliku zaštitnicu. Od 1925., uz Sv. Kristofora i Sv. Iliju zazivaju je i kao zaštitnicu automobilista. Život Svete Franciske Rimske satkan je od viđenja, objava i duhovnih zanosa. Resile su je naročito ove kreposti: poniznost, poslušnost, ljubav, strpljivost i duh vjere.

Ime Franciska germanskog je podrijetla te je isprva značilo "slobodan", dok je kasnije poprimilo i značenje "franački", "francuski".