Mnogi se velikani duha i misli povlače u tišinu, traže mir, traže Boga. Ne čuju ga u zaglušnoj buci: ulice, kafića, elektroničkih medija: televizije, računala, mobilnih telefona, brbljaonica svih vrsta. Ima kuća u kojima se i ne gasi televizor, stalno nas kljuka svojim idejama, često nevrijednim pa i pogubnim, piše Nedjelja.ba..

Piše: Anto Orlovac, Katolički tjednik

Uvod u pokajnički čin

Prije tri dana, na Čistu srijedu započeli smo šest tjedana posvećenog korizmenog vremena. Što bi trebao biti cilj ove korizme, lijepo je rečeno u zbornoj molitvi današnje sv. mise: da «uznapredujemo u razumijevanju Kristova otajstva te ga dostojnim životom provedemo u djelo». Što bolje upoznati i shvatiti što je Isus za nas učinio i pretrpio, u zahvalnosti suosjećati s njime i njegovim patnjama za nas, bila bi samo isprazna osjećajnost, ako se zahvalnost Isusu zbog njegova djela ne bi pokazala u našem životu. Korizma je povlašteno vrijeme za preispitivanje naših životnih stavova. Idemo li pravim putom? Što imamo ispraviti? Nismo li se pomalo zamorili? Neka nam vrijeme korizme bude vrijeme intenzivnije molitve, revnijeg promišljanja i aktivnijeg djelovanja oko dobra i pomoći bližnjima. Onda će donijeti najbolji plod i za naš duhovni napredak. Iskrenim pokajanjem za grijehe i propuste zamolimo Božje milosrđe i dopustimo da nas prožmu Božji poticaji.

Danas već psiholozi jasno govore o štetnosti dugog gledanja televizije za djecu, o novoj pojavi ovisnosti o računalima, igricama, a posebna je priča sam sadržaj tih programa. Ni najbolji program ne bi bio koristan u tolikoj mjeri: kad ćemo raditi važnije stvari? Tako nam se uporno nameću misli i stavovi koji nisu spojivi s kršćanskim pogledom na svijet. A mi to gutamo kao ribe udicu, bez obzira što se hvalimo da smo mi Hrvati katolički narod. Zaustavi se čovječe! Korizma je vrijeme za to. Nađi malo mira! Zavrni vrat buci u kući i u glavi! Promisli svoj život! A za velike misli treba mir. To su svojevrsne duhovne vježbe. I Isus ih je napravio, velike, veće nego ignacijanske. Sv. Ignacije Lojolski preporučuje velike duhovne vježbe od 30 dana; Isus ih je obavio čak od 40 dana. I to još povezane sa strogim postom! Pripremao se tako na svoje poslanje. Sveci odlaze iz svijeta da bi mu se vratili, da bi mu otkrili misli do koje su u tišini i Božjoj blizini došli. Tko hoće spašavati ljude mora ih ponekad privremeno i napustiti.

Stvarnost zla i Zloga

A onda Isusu dođe Napasnik. Govoriti suvremenom čovjeku o đavlu nije baš uputno. Mnogi to nerado slušaju. Ipak, smijemo li to preskočiti? Ne govorimo to radi đavla nego radi nas. «U ovim smo vremenima bili i previše u dodiru sa sotonskim silama, okušali smo i vidjeli, i više negoli treba, ljude i čitave skupine zavedene i vođene od tajnih i paklenih sila; mnogo smo puta opažali neki čudnovati duh u osobama kako ih preobražava do dna njihova bića; kako ih gura u okrutnost, u opijenost vlasti i eksplozije ludosti, za što nikada prije nisu bile kadre. Neka nevidljiva ruka pružala je nevidljivu čašu bjesnila i prenosila ga s naroda na narod sve dok nije učinila da narodi polude. Ja kažem da smo ih vidjeli i previše, da smo se i previše ustravili, a da bi se i nadalje mogli pitati, bez ikakva stida, da li postoji đavao» (H. Thielicke). Ove riječi, njemačkog mislioca, napisane pod jezivim dojmovima Drugoga svjetskog rata još su se okrutnije potvrdile u nedavnom ratu, od Vukovara i Škabrnje do Briševa, Korićanskih stijena i Srebrenice. Nikad nismo ni slutili da bi ljudi bili u stanju nešto takvoga učiniti. I to dojučerašnji susjedi jedni drugima. Treba li nakon takvog iskustva dokazivati da ima đavao i da razorno djeluje?

A zloduhu je itekako stalo da mislimo kako on ne postoji, kako ga nema. I lopovu kad krade to je isto stalo: da mislimo kako ga nema. Vidjet ćemo sutra, kad već bude kasno, da ga ima! A sotonizam i sotonski kultovi koji se pogubno šire i truju našu mladež? Odakle oni? O zloduhu govori Božja riječ, Božja objava. Zli duh se u Novom Zavjetu spominje 37 puta kao đavao, tj. onaj koji optužuje, razjedinjuje, kleveće, zbunjuje, vara, baca klipove pod noge; 36 kao sotona, tj. neprijatelj ili protivnik i 7 puta kao Belzebul tj. poglavica zlih duhova, neprijatelj, zao duh. Uostalom, protiv njega se borio naš Gospodin. A Isus se sigurno nije borio protiv izmišljenog protivnika.

No, Sveto nas pismo uči da je moć Zloga i zla ograničena. Nije to sila ravna Božjoj moći. Isusovo odbijanje svih lukavih pokušaja đavla da ga zavede pokazuje nadmoć Božje snage. Đavao je ipak samo stvorenje: inteligentno i pokvareno, ali ipak ograničene moći. On je, kako reče sv. Augustin, pas vezan na lancu koji može samo lajati i nasrtati, ali ujesti može samo onoga tko mu to dopusti, tko mu se previše približi. A evo kako mu se Isus odupro.

Napasti: kruh, moć i zabava

Gladnoga Isusa Sotona nagovara da božansku moć upotrijebi za sebe, da od kamena napravi kruh (usp. Lk 4,4), rekli bismo da bude pekar, da skine s čovjeka odgovornost rada, da ponudi kruha bez motike. – Ne živi čovjek samo o kruhu, Isusov je odgovor. Ne treba čovjeku samo kruha, ima on i potrebe duha. Veliki mislilac Giovanni Papini reče: «Kad bi (Isus) kamenje na putu mijenjao u kruh, i psi bi dolazili na njegovu gozbu, ali naše bi duše ostale gladne kruha s neba». Jasna je Isusova poruka nama: čovječe, pošteno radi, pošteno zarađuj svoj kruh! Neće trebati kriminala, korupcije, prijevara, ubojstava. Svaki dan nas mediji zasipaju vijestima o ubojstvima zbog pljačke, koji puta ubijen je kakav starac ili starica za nekoliko maraka. A razračunavanja, ucjene, «reketarenje», pljačke – sve bi to kruha bez motike! Tako zemlja postaje zvjerinjak, gdje jača zvjerka ubija slabiju. A Isus slabije zaštićuje i uzima u obranu. Tako mora i kršćanin.

Sva kraljevstva nudi Sotona Isusu. A laže. Kakva kraljevstva on ima? Ona Isusu već pripadaju, a ne njemu. Sotona nudi tuđe. Ali zna on da su moć, utjecaj i bogatstvo privlačni. Sotona je lažac od početka i vazda laže. Nudi on surogat života našoj mladeži, obećavajući im sreću: drogu, alkohol, bezbrižnost, neodgovornost. Uživaj! Uživaj pa s 20 ili 30 godina pod ledinu! Predozirao se! Prevelika doza «sreće»! Je li to život? Zato nam mladi lutaju bez cilja ili s lažnim ciljevima. Treba biti popularan. Čime to postići? Nije važno, glavno je da mediji o meni pišu i govore. Pametne su stvari već pametniji izmislili, pa se mnogi ističu glupima. Doći će i vrijeme kajanja, ali nerijetko prekasno. Otrijezni se čovječe na vrijeme! Korizma ti to poručuje i na to te poziva.

Nagovara Sotona Isusa i na «padobranski» skok s vrha hrama bez padobrana. Skoči s hrama, Bog će te čuvati. «Ako si Sin Božji» (r.10), ništa ti se ne će dogoditi. Gledaj drskosti zloduha: on bi da se Isus pred njim legitimira da je Sin Božji, «ako si»! I još ga «poučava» što u Svetom pismu piše. A tamo stoji da će ga anđeli po Božjoj naredbi čuvati, i nositi na rukama, kako se ne bi spotaknuo o kamen na putu. Mora se priznati da se zloduh ipak imao određeni respekt pred Isusom, jer se potrudio naučiti i korektno citirati psalam 91, redove 11 i 12, gdje se to nalazi. Nije si smio dopustiti da ga Isus i tu uhvati u laži. Ali sve je to vraški lukavo smišljeno. Sotona bi od Isusa cirkusanta, zabavljača. A narod lijepo kaže da je Bog rekao: - Čuvaj se i čuvat ću te! Nema te rečenice u Sv. Pismu, ali po sadržaju i smislu ona posve odgovara. Čovječe, Bog ti je dao razum, sposobnosti, život, zdravlje, iskoristi to na pravi način! Odgovarat ćeš jednom kako si to uradio. Ili po našoj narodnoj: - Tko što djela, preda nj' pada.

Odgovor Isusa i kršćanina

Dobio je tri «lekcije», ali Sotona ne odustaje tako lako od svoje žrtve. Ni Isusa nije pustio na miru, nego se samo udaljio od njega «do druge prilike». Doći će ta prilika u Getsemaniju, kad bude izdan, napušten od učenika, kad se osjeti napuštenim i od samoga nebeskoga Oca. Lijepo je to prikazano u Gibsonovu filmu o Isusu. Đavao nikad ne priznaje poraz. I nas će pokušati napastovati dok smo živi, na razne načine, ali uvijek đavolske, lukave i prijetvorne, jer kako bi drugačije i uspio prevariti. Jedan duhovni pisac reče: «Tko s đavlom ide u gostionicu, uvijek mora platiti račune.» Ili opet naš narod: «Tko s đavlom tikve sadi, o glavu mu se lupaju». Odgovor je kršćanina na đavolske napasti onaj Isusov: nosi se Sotono! Zavodnik si i lažac. Ne treba mi tvoja lažna sreća. Skupo je naplaćuješ, jer zavodiš, uništavaš, ubijaš!: – Gospodinu Bogu svome jedinome se klanjaj i njemu služi! To znači: idi čovječe Božjim putom, on je taman po tvojoj mjeri. Promislimo, braćo i sestre, u ovoj korizmi idemo li Božjim putom. Ako ne, mijenjajmo kurs dok je vremena. Na to nas zove Isus i njegova Crkva.

Notra.ba