Prema Sv. Mateju, Petar je temelj Crkve. Isus je rekao Petru: "Ti si Petar - Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i Vrata pakla neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebesima, a što razriješiš na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima".

Oltar Katedre (sjedište) Sv. Petra nalazi se u Bazilici Sv. Petra kao vrhunsko umjetničko djelo slavnog Berninija, zvan i Berninijeva Slava i simbolizira nastavak linije apostolskog nasljeđa od Svetog Petra do današnjeg pape, a tu su izlagale i slike novoproglašenih svetaca.

Simboli koji obilježavaju Sv. Petra, su ključevi koji označuju vlasti, koju je primio Petar od Isusa i stijena koja ističe solidnost i čvrstoću zdanja kojemu je Krist Glava, a vodi ju Duh Sveti. Petar je Kristov zamjenik (vikar), kao što je i svaki Rimski biskup, nasljednik Sv. Petra i vikar Kristov na zemlji.

Već od ranih kršćanskih vremena nakon tjelesnih ostataka Sv. Petra najviše se štovala njegova katedra kao simbol učiteljske vlasti. Katedra koja je sačuvana do danas, prema velikom arheologu De Rossiju, sastavljena je od tri dijela. Jedan potječe iz doba od 9. do 11. st., drugi od bjelokosti iz 5. do 6. st. dok se treći, najstariji pripisuje razdoblju apostolskih vremena. Tako možemo reći da blagdan katedre Sv. Petra, 22. veljače, nosi korijene čak iz prvog stoljeća, a tada se taj dan slavio Sveti Petar kao zaštitnik kršćana.

Kako piše Adolf Adam u svojoj knjizi Slaviti crkvenu godinu u starom se Rimu, krajem godine koja je u to doba počinjala 1. ožujka, od 13. do 22. veljače slavio spomen pokojnih rođaka i poznanika (Parentalia). Pritom se za određenog pokojnika ostavljala jedna slobodna stolica (chatedra). Budući da je Petrov dan smrti bio nepoznat rimskoj zajednici, ona ga se posebice sjećala 22. veljače. Tek se poslije cathedra tumačila kao biskupova katedra i u tome se gledalo Petrovo preuzimanje Rimske Crkve.