× Početna Vijesti Sport Kultura Crna kronika Politika Zanimljivosti
  • 15.veljače

klaudije.jpeg

Crkva se 15. veljače spominje francuskog misionara, isusovca i velikog promicatelja Presvetog Srca Isusova.

Klaudije la Colombiere rođen je na Svijećnicu, 2. veljače 1641. u Saint Symphorien d'Ozonu u pokrajini Dauphine, u Francuskoj kao treći sin bilježnika Bertranda La Colombiera i Margarete rođ. Coindat. U gradu Vienne, gdje je tada živjela njegova obitelj, započeo je svoje školovanje, a nastavio ga je u Lyonu studijem retorike i filozofije. Bio je isusovački đak pa je kao takav vrlo rano osjetio da ga Gospodin zove u Družbu Isusovu. U Avignonu, također gradu bogate prošlosti u kojem je tijekom sedamdeset godina bila čak i rezidencija papa, stupio je u novicijat.

U istom je gradu, po završetku novicijata u tamošnjem Kolegiju, dovršio svoj filozofski studij položivši prve redovničke zavjete. Nakon toga, u istom Kolegiju, tijekom pet godina, obavlja službu profesora gramatike i literature. Potom je 1666. poslan u Pariz da ondje u slavnom Kolegiju Clermontu studira teologiju. U Parizu će Klaudiju, zbog njegove izuzetne naobrazbe i finoće, biti povjerena izuzetno časna i odgovorna služba odgoja sinova francuskog ministra financija u vladi Luja XIV. Bio je to poznati ministar Colbert.

Nakon završetka studija teologije i svećeničkog ređenja, Klaudije je poslan u Kolegij u Lionu. Jedno je vrijeme ondje bio profesor, a zatim propovjednik i upravitelj Marijine kongregacije. Na svoj rođendan na Svijećnicu 1675., Klaudije, nakon završene druge i svestrane formacije, polaže svečane zavjete u Družbi Isusovoj te u gradiću Paray le Monialu preuzima službu rektora tamošnjeg Kolegija.

Kako je taj gradić tada bio prilično nepoznat i zabačen, neki su se čudili kako je čovjek tako visokih kvaliteta određen za tako neznatno mjesto. Rješenje te zagonetke nalazimo u činjenici da su Klaudijevi poglavari znali da se upravo u Paray le Monialu nalazi ponizna redovnica a kasnije i svetica Margareta Alacoque, kojoj je Gospodin objavljivao blago svog Srca, a ona je bila u velikoj tjeskobi i nesigurnosti. Njoj je sam Gospodin obećao da će joj poslati svog „vjernog slugu“ i „savršenog prijatelja“. On će joj pružiti duhovnu pomoć, uliti sigurnost i pomoći u ostvarivanju zahtjeva Srca Isusova. Bili su to zahtjevi da se svijetu očituje nedokučivo blago ljubavi Kristova Srca.

Nakon godinu i pol boravka u Paray le Monialu, 1676., o. La Colombiere je po nalogu poglavara otputovao u London za propovjednika na dvoru vojvotkinje od Yorka. Bila je to, u vrijeme vjerskih razdora, teška misija. Osim propovijedi u kapeli i stalnog duhovnog vodstva, mnogim je osobama, što su se odvratile od Katoličke Crkve, davao solidne vjerske pouke te ih vratio Majci Crkvi. Naporan rad i nepovoljna klima narušili su njegovo ionako slabo zdravlje pa su se ubrzo počeli pokazivati znakovi sušice.

Krajem 1678. bio je nenadano uhićen i klevetnički optužen da je umiješan u papističku zavjeru protiv Engleske. Nakon dva dana premješten je u zloglasni zatvor Kong's Bench gdje je u teškim okolnostima, lišen i najnužnijih stvari, proveo tri tjedna, a nakon toga protjeran iz Engleske. U ljeto 1681. Došao je ponovo u Paray le Monial, gdje je 15. veljače 1682. završio svoj kratki, ali vrlo intenzivan i plodan život.

Papa Pio XI. proglasio ga je blaženim 16. lipnja 1929., a 31. svibnja 1992. svetim ga je proglasio papa Ivan Pavao II.

J.Vr. KT

NATJEČAJI RADAR OSMRTNICE MARKETING POŠALJITE VIJEST
  • 15.veljače

klaudije.jpeg

Crkva se 15. veljače spominje francuskog misionara, isusovca i velikog promicatelja Presvetog Srca Isusova.

Klaudije la Colombiere rođen je na Svijećnicu, 2. veljače 1641. u Saint Symphorien d'Ozonu u pokrajini Dauphine, u Francuskoj kao treći sin bilježnika Bertranda La Colombiera i Margarete rođ. Coindat. U gradu Vienne, gdje je tada živjela njegova obitelj, započeo je svoje školovanje, a nastavio ga je u Lyonu studijem retorike i filozofije. Bio je isusovački đak pa je kao takav vrlo rano osjetio da ga Gospodin zove u Družbu Isusovu. U Avignonu, također gradu bogate prošlosti u kojem je tijekom sedamdeset godina bila čak i rezidencija papa, stupio je u novicijat.

U istom je gradu, po završetku novicijata u tamošnjem Kolegiju, dovršio svoj filozofski studij položivši prve redovničke zavjete. Nakon toga, u istom Kolegiju, tijekom pet godina, obavlja službu profesora gramatike i literature. Potom je 1666. poslan u Pariz da ondje u slavnom Kolegiju Clermontu studira teologiju. U Parizu će Klaudiju, zbog njegove izuzetne naobrazbe i finoće, biti povjerena izuzetno časna i odgovorna služba odgoja sinova francuskog ministra financija u vladi Luja XIV. Bio je to poznati ministar Colbert.

Nakon završetka studija teologije i svećeničkog ređenja, Klaudije je poslan u Kolegij u Lionu. Jedno je vrijeme ondje bio profesor, a zatim propovjednik i upravitelj Marijine kongregacije. Na svoj rođendan na Svijećnicu 1675., Klaudije, nakon završene druge i svestrane formacije, polaže svečane zavjete u Družbi Isusovoj te u gradiću Paray le Monialu preuzima službu rektora tamošnjeg Kolegija.

Kako je taj gradić tada bio prilično nepoznat i zabačen, neki su se čudili kako je čovjek tako visokih kvaliteta određen za tako neznatno mjesto. Rješenje te zagonetke nalazimo u činjenici da su Klaudijevi poglavari znali da se upravo u Paray le Monialu nalazi ponizna redovnica a kasnije i svetica Margareta Alacoque, kojoj je Gospodin objavljivao blago svog Srca, a ona je bila u velikoj tjeskobi i nesigurnosti. Njoj je sam Gospodin obećao da će joj poslati svog „vjernog slugu“ i „savršenog prijatelja“. On će joj pružiti duhovnu pomoć, uliti sigurnost i pomoći u ostvarivanju zahtjeva Srca Isusova. Bili su to zahtjevi da se svijetu očituje nedokučivo blago ljubavi Kristova Srca.

Nakon godinu i pol boravka u Paray le Monialu, 1676., o. La Colombiere je po nalogu poglavara otputovao u London za propovjednika na dvoru vojvotkinje od Yorka. Bila je to, u vrijeme vjerskih razdora, teška misija. Osim propovijedi u kapeli i stalnog duhovnog vodstva, mnogim je osobama, što su se odvratile od Katoličke Crkve, davao solidne vjerske pouke te ih vratio Majci Crkvi. Naporan rad i nepovoljna klima narušili su njegovo ionako slabo zdravlje pa su se ubrzo počeli pokazivati znakovi sušice.

Krajem 1678. bio je nenadano uhićen i klevetnički optužen da je umiješan u papističku zavjeru protiv Engleske. Nakon dva dana premješten je u zloglasni zatvor Kong's Bench gdje je u teškim okolnostima, lišen i najnužnijih stvari, proveo tri tjedna, a nakon toga protjeran iz Engleske. U ljeto 1681. Došao je ponovo u Paray le Monial, gdje je 15. veljače 1682. završio svoj kratki, ali vrlo intenzivan i plodan život.

Papa Pio XI. proglasio ga je blaženim 16. lipnja 1929., a 31. svibnja 1992. svetim ga je proglasio papa Ivan Pavao II.

J.Vr. KT

REDAKCIJA PORTALA

artinfo.portal@gmail.com

Marketing

marketing@artinfo.ba

Copyright 2007-2023 ART Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Uvjeti korištenja Pravila privatnosti Kolačići Impressum

Pravila o kolačićima

Ova stranica koristi samo nužne kolačiće kako bi Vam omogućili bolje i ugodnije surfanje. Korištenjem web stranice slažete se sa uvjetima korištenja kolačića.

Saznajte više