Sveti Saturnin, već u poodmakloj dobi, bio je za vrijeme cara Maksimilijana zbog svoje velike vjere osuđen na prisilni rad nošenja pijeska za gradnju Dioklecijanovih terma na Viminalu. Đakon Sizinije s drugim kršćanima posvetio se duhovnoj i materijalnoj brizi za osuđenike.

Otkriven u tom svom djelu ljubavi i požrtvovnosti, uhvaćen je i predan prefektu Laodiciju, te bačen u Mamertinsku tamnicu, gdje mu je uz Božju milost pošlo za rukom obratiti mnogo vojnika rimske garde. Saturnin i Sizinije bili su tada podvrgnuti okrutnim ispitivanjima pred sudom u hramu Telude. Odlučno su odbili zahtjev da žrtvuju poganskim bogovima. Njihov je heroizam i među nazočnima na sudu pobudio veliko udivljenje pa su se neki od njih obratili na kršćanstvo.

Obojici svetih mučenika 304. na Nomentanskoj cesti bila je odrubljena glava, a njihova je tjela na svom zemljištu na Salarijskoj cesti sahranio rimski bogataš Trason. Njima u čast podignuta je kasnije bazilika izvan Porta Collina. Na njoj se nalazila uklesana u mramoru pjesma što ju je u čast svetih mučenika sastavio papa Damaz (366. – 384.), veliki poštivalac rimskih mučenika.

Za vrijeme pontifikata Pija XI. (1922. – 1939.), nedaleko od Trasonova groblja sagrađena je župna crkva Sv. Saturnina pa tako Rim i danas čuva živu uspomenu na toga svetog mučenika.