Prije točno 93 godina u 11 sati i 25 minuta začuli su se pucnjevi u sred beogradske Narodne skupštine. Odjeknuli su cijelom dvoranom, pišu 24sata.hr.

Na zastupnike Hrvatske seljačke stranke iz revolvera koji mu je cijelo vrijeme bio u džepu pucao je zastupnik koji je tada bio za govornicom -  srpski radikal Puniša Račić.

Pokušali su ga zaustaviti. Ministar pravde Milorad Vujičić, koji je sjedio u ministarskoj klupi iza Račića, uhvatio ga je za ruku želeći ga spriječiti. Priskočio je i ministar Bogoljub Kujundžić. Ni on nije uspio. Puniša Račić bio je jak, snažan čovjek. Otrgnuo im se i zapucao.

U Skupštini su tada bili hrvatski zastupnici Ivan Pernar, Đuro Basariček, Ivan Granđa, Stjepan Radić i Pavle Radić

 - Tane je pogodilo dra Pernara jedan centimetar iznad srca. Kada se Pernar srušio na klupu, naperio je Račić svoj parabelum na Stjepana Radića. To je opazio dr. Đuro Basariček, koji je skočio preko stenografskoga stola, da Račiću spriječi namjeru.

Ali Račić se naglo okrene prema Basaričku, na kojega ispali parabelum. Tane pogodi Basarička u slabine tako, da je izašlo na lijevu lopaticu, te je Basariček odmah onesviješten pao na pod. Međutim je pred Stjepana Radića dojurio Ivan Granđa, da ga zaštiti svojim tijelom.

No Račić opet ispali parabelum, te pogodi Granđu u ruku. Čim se Granđa srušio, nacilja Račić stoičkom mirnoćom na Stjepana Radića, kojega tane pogodi u trbuh. Sad je prema Puniši Račiću skočio Pavle Radić. Ipak se Puniša nije zbunio, nego je Pavlu Radiću dobacio:

»Ha! Tebe sam i tražio!« I mirno nacilja revolverom na Pavla Radića, kojega pogodi jedan centimetar ispod srca tako, da se Radić odmah onesviješten srušio na pod. Kako je Svetozar Pribićević sjedio u klupi tik Stjepana Radića, držalo se, da će Puniša Račić šesti hitac opaliti na Pribićevića. To se ipak nije dogodilo, nego je Puniša iza tolikoga krvoprolića posve sabrano s revolverom u ruci izašao iz dvorane kroz tzv. ministarsku sobu. Vidjelo se, da Puniša puca samo na hrvatske narodne zastupnike. Njegovi su hitci slijedili u razmacima od nekoliko časaka tako, da se cijeli zločin Puniše Račića zbio u jednoj – i to nepunoj – minuti - piše Rudolf Horvat u svojoj knjizi Hrvatska na mučilištu.

Nakon pucnjave dok je prolazio kroz ministarsku sobu Puniša Račić po izjavi nazočnih u tom je trenutku vikao 'Živela Velika Srbija!' Mirno je, neometan i naoružan, izašao iz zgrade Skupštine. Tu ga je čekao automobil  te se zajedno s radikalom Draganom Bojovićem odvezao.

Ranjenim narodnim zastupnicima HSS-a u odmah je pomoć pružilo nekoliko narodnih zastupnika koji su po zanimanju bili liječnici.

Đuro Basariček izdahnuo je samo 12 minuta nakon atentata ležeći na  podu Skupštine, između prvih klupa i stenografskoga stola. Stjepan Radić neko vrijeme išao je sam do hodnika te je tu posrnuo i srušio se. U beogradskoj bolnici je taj isti dan operiran.

U bolnicu su prevezeni i ranjeni narodni zastupnici Pavle Radić, Ivan Granđa i dr. Ivan Pernar.

No, Pavle Radić nije dugo izdržao. Preminuo je pet minuta nakon dolaska u bolnicu, a točno pedeset i pet nakon atentata. 

Zagrebačke novosti o atentatu koji je izazvao prosvjede u Zagrebu pisale je ovako:

Puniša Račić stao je na desnu govornicu uzbuđen, izvadio je revolver i počeo pucati. Ispalio je pet hitaca u pravcu Radićevaca. Pavle Radić je jednim hicem pogodjen u lijevu stranu kraj srca. Ovoga časa umire. Basariček, koji je stajao pred stenografskim stolom, u momentu kad je htio da spriječi Račića da puca, pogodjen je sa dva hica, jednim u ledja, jednim u vrat. Teško je ranjen. Stjepan Radić jednim revolverskim metkom pogodjen je u trbuh. Uspio je da izadje na hodnik i tu je pao. Prenesen je u seljački klub. Dr. Pernar je teško ranjen u lijevu stranu prsiju. Ivan Grandža u lijevu ruku. Prebijena mu je kost. Ogromno uzbuđenje i panika u dvorani« 

Vlada je dva sata nakon atentata  u svome priopćenju osudila Račićev atentat, ali je naglasila kako se radi o "jednome ličnom zločinu" i kako će atentator biti predan sudu. 

Prije nego što su ga definitivno zatvorili Puniša Račić je izjavio pred novinarima: 'Nisam mogao više da gledam, kako se baca blato na sve što je srpsko. Sad sam tu, pristajem da me strijeljaju, ja sam svoje izvršio'.

Prebačen je Požarevac u zatvor gdje je sljedećih 13 godina imao luksuzni tretman. Iako je osuđen na 20 godina zatvora, pustili su ga 1941. godine. Partizani su ga po ulasku u Beograd u listopadu 1944. godine na prijekom sudu osudili na smrt i strijeljali.

Stjepan Radić mjesec i pol dana nakon atentata od posljedica ranjavanja preminuo. 

Ivan Prenar se uspio oporaviti nakon atentata. Umro je 1967. godine, a  Ivan Granđa umro je 1953. te je pokopan u Zagrebu, u zajedničkoj grobnici uz Stjepana i Pavla Radića, Đuru Basarička i Josipa Predavca.

Notra.ba