ART BLOG NAŠA DIJASPORA NATJEČAJI MARKETING POŠALJITE VIJEST
Vi ste svjedoci Isusova uskrsnuća

C vazmena 3 isus apostoli

U nedavno emitiranoj dokumentarnoj emisiji o napuljskom organiziranom kriminalu, sugovornici iznose činjenice o klanu koji je godinama terorizirao druge, brinući o sebi, kako bi na svaki mogući način sebi priskrbio novčanu dobit. U jednom trenutku bilo je rečeno kako je dotični moćnik sebe predstavljao kao dobročinitelja, koji otima od bogatih, a daje siromašnima.

Piše: Ilija Orkić

Uvod u misno slavlje

Uskrs je vjerovati u novi početak, i pokušati stvoriti nešto novo. Na starim ruševinama i na mjestima gdje smo bili slabi i razočarani suočiti se sa svojim nesavršenostima. Predati se u ruke Božje, s povjerenjem da Božanski liječnik može i hoće sanirati rane i dati pravu terapiju, korisnu za naše ozdravljenje.

Pokajmo se za svoje grijehe, mane i propuste. Molimo Boga da nam oprosti i mi oprostimo jedni drugima. Posebno se pokajmo za trenutke kad nismo bili svjedoci, nego se skrivali, zarobljeni u svoje strahove zbunjenosti.

Stoga je njegov „posao“ dobar, jer pomaže bespomoćne, a novac uzima od onih koji ga ionako imaju previše. Tako je od sebe napravio Robina Hooda, koji pljačka bogate u korist sirotinje. I jedno vrijeme ova fikcija je bila razlog njegove popularnosti. Dok se nije dokazalo kako je to štetno za cio grad, posebno za običan svijet. Godine 2004. je u obračunu mafijaša ubijena 14-godišnja djevojčica Annalisa. Tad se cio grad digao na noge i glasno govorio da mora prestati s tim. Zlo je zlo. Ubojstvo je zlo. Ucjena je zlo, iznuda je zlo.

Među tim mafijašima ima i pokajnika. Onih koji su uvidjeli zlo kojim su se bavili. I oni žele biti prenositelji istine, podupirači novih pozitivnih trendova, odvesti mlade od droge i drugih poroka. Dobro je obratiti se.

Bog proslavi slugu svoga Isusa

U prvom čitanju Sv. Petar propovijeda narodu: „Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga. Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci. I sada, braćo, znam da ste ono uradili iz neznanja kao i glavari vaši... Pokajte se i obratite da se izbrišu grijesi vaši.“

Događalo se prije, dok su roditelji smjeli svoje dijete istući zbog nereda koje je napravilo, da najprije upozore svoju djecu: „Prestani! Napravit ćeš zlo! Prestani, dobit ćeš batine!“ Po nesreći, tek kad naprave neki pasjaluk, ili zlo, nestašluk bude prekinut. Ako zlo ne sankcioniramo, daje se loša poruka. Tako se i mladi upuste u sumnjive radnje, pa kad se dogodi zlo, onda se uhvate za glavu.

Apostol Petar posvješćuje narodu da su razapeli Pravednika. Potiče ih da prepoznaju zlo koje su učinili, te se pokaju. Još ih na neki način i ispričava riječima: „I sada, braćo, znam da ste ono uradili iz neznanja kao i glavari vaši.“ Ohrabruje Židove na promjenu života, na odricanje krivih stavova i krivih odluka. Samo tvrdokorni, nepopravljivi, neće prihvatiti poziv. Bezdušnost i bezosjećajnost znaju zarobiti čovjeka.

Bog po proslavi svoga Sina želi ponovno okupiti i otkupiti ljude! Po Uskrslom nudi novu nadu, stvara novi savez! Blago onom koji čuje poziv i prihvati ponudu.

Otkupljen si! Plaćena je tvoja cijena!

Čitajući knjige, običavam u knjigu staviti papir koji nađem u blizini za obilježavanje stranice. Razmišljajući ovih dana o Velikom petku i Isusovu uskrsnuću, pod ruku mi je došla knjiga Josipa Ratzingera Bog je s nama. Htio sam zabilježiti stranicu na kojoj sam pronašao tekst koji mi se činio jako zanimljiv. Otvorio sam ladicu, uzeo prvi papir koji mi je došao pod ruku. Pogledao sam i u ruci mi je bio odrezak plaćenog jednog telefonskog računa. Na njemu je pisalo: Plaćeno 13. siječnja 2018. – Upravo se ovo dogodilo Isusovom smrću! Svi dugovi plaćeni. Nama vjernicima trebala bi vazda biti pred očima ova rečenica: za tebe je plaćeno Kristovom smrću na Veliki petak! Otkupljen si tog dana! Raduj se i zahvali. Čini mi se ovo ponajvažnije vjerničko saznanje!

Posebno se očekuje od svećenika ovo svjedočanstvo praštanja. Dužan je prenositi s propovjedaonice istinu pomirenja. Govoriti iz vlastitog iskustva da Bog prašta i nudi novi početak. A novi početak otvara nadu. Meni je oprošteno! Dužan je prenositi u ispovjedaonici svjedočanstvo pomirenja i oproštenja! Zato izlazeći iz ispovjedaonice možemo viknuti: „Opet sam oslobođen! – pomirili smo se! – plaćena je moja kazna! – obnovili smo prijateljstvo!“

Zbunjeni i prestrašeni

Dok su okupljeni apostoli slušali i razgovarali o Isusovu uskrsnuću s dvojicom učenika koji su bili u Emausu, dođe on među njih i reče: „Mir vama!“ Oni se zbuniše i prestrašiše. U odlomku su zabilježene mnoge emocije apostola: zbuniše se, prestrašiše, posumnjaše, radovahu se, čudom čuđahu. U kratko vrijeme, u nekoliko minuta, u njima se uzdigla bura emocija, koja vitla glavom i ne da mira. Istovremeno je i oko njih veliki nemir: Uskrsnulog Isusa traže rimski vojnici i židovski glavari; okolnim krajem se govori o razbijenom pečatu na grobu Isusa – dobrog proroka, i traže se krivci koju su se drznuli to napraviti; neke su žene bile na grobu i našle ga praznog, te još vele da im se ukazao Gospodin; dvojica učenika pošla u selo Emaus i ukazao im se Uskrsnuli... Isus im dolazi i koristi najbolju terapiju za prestrašene učenike: govori im „Mir vama!“, „Zašto se prepadoste? − Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.“ Od prestrašenih želi učiniti svjedoke. Postupa s njima blago, kao prema ranjenicima ili djeci!

Apostoli su zbunjeni, dovedeni u stanje smetenosti, nejasnoće: može biti i ovako i onako, možda jest možda nije! Doživjeli su Isusovu dobrotu i čuda koja je činio, a ipak ga zli ljudi ubiše bez ikakve krivnje. Zašto? Vidjeli su da je ubijen, a sad vele da je živ. Možda je Isus uskrsnuo, a možda i nije; ovo sad što gledamo – možda je utvara ili naša fantazija. Prestrašeni su: uvukao im se strah u kosti, pobjegli bi, a nemaju kuda! Traže ih! Njihovi strahovi govore o njima, a od straha ne možeš pobjeći nego se s njim valja suočiti.

Uz razgovor sa Isusom njihov strah nestaje. Emocije se stišavaju. Bivaju dotaknuti mirom. Osvjedočeni, sigurni i osnaženi, od bolesnika postaju „liječnici“. Još k tomu, Isus uze ribu i pojede je. Nije duh, nije utvara. Nestaje zbunjenosti. Razbistrilo im se pred očima i u glavi! Iako se čudom čude, već im se polako vjera vraća u pamet i srce. Kakav obrat!

Svjedoci

Lukino evanđelje napisano je barem 30 godina nakon Isusove smrti i uskrsnuća. Apostoli su sve to vrijeme bili svjedoci i navjestitelji Radosne vijesti. Luka je većinu njih poznavao, slušao o njihovu životu, i bilježio ono najvažnije. Oni putuju svijetom, propovijedaju o Isusu da je Božji sin, Spasitelj ljudi, i on može od grešnog čovjeka učiniti novog čovjeka. Osvjedočeni učenici proživjeli su svoj život radosno. Sumnje i strahovi su se slomili onog časa kad im se Uskrsnuli ukazao i očitovao se. Strah pred ljudima i pred sobom pretvorio se u strah Božji, koji daje smisao života i svaku utjehu, daje sigurnost da neće ostati nezaštićeni i prepušteni na milost i nemilost slijepoj sudbini nego sve što se događa vidljivo je Bogu! A Bog ne ostavlja svojih sinova i kćeri u tegobama života. Tako Sv. Luka prenosi novim zajednicama istinu o slabim i ustrašenim učenicima, koji su postali novi ljudi Isusovim dolaskom među njih. Kao da veli: želiš li ozdraviti? – možeš, nudim ti recept radosti i spasenja! Povjeruj!

Učenici su bili više puta poslani propovijedati i pozivati na obraćenje. S prethodnih pohoda vraćali su se nekad radosni, nekad zabrinuti. Nakon ovog susreta i poslanja odlaze s neugasivom nadom među narod. Svjesni su da su svjedoci prvog reda, izvanredni navjestitelji. Njihova riječ ima posebnu težinu. Nastupe će prožeti emocijama. Toliko će vatreno govoriti da su neki slušatelji vikali: napili su se opojnog vina, izvan sebe su! Čak i u tamnici su bili ustrajni navjestitelji i svjedoci. Osvjedočeni u Božju dobrotu širili su je do na kraj svijeta.

 ****

Za promišljanje:

Poslanje

Dozivam u pamet događaj kad Isus šalje svoje učenike

Da propovijedaju Kraljevstvo,

Da ozdravljaju

I istjeruje đavle... (Lk 10, 1-12)

Prisutan sam kad izgovara

Imena onih koje će poslati...

Kako se osjećam kad čujem da je izgovorio i moje ime?...

I kad mislim da ću ići u nepoznata mjesta?...

Kako ću se pripraviti

Za svoje poslanje?...

Prije nego se raziđu,

Svaki se osobno susreće

S Gospodinom.

Kad vidim njegov ljubazan pogled, osjećam, na svoj užas,

Da odlazim promijeniti svijet

Sa srcem kome je samom itekako potrebno obraćenje!

Kako ću donositi mir drugima,

Kad je u mom srcu sukob?

Sukob između onoga što stvarno jesam,

I onoga što izgleda da jesam...

Između onoga što vršim, i onoga što propovijedam...

I najdublji sukob:

Između onoga što želim činiti i biti

I što se dogodilo u mom životu

  • I onoga što Bog hoće...

Želim oduševljavati druge za istinu,

A ponašam se tako obrambeno,

Ostajem tvrdoglavo pri svojem mišljenju

I zatvaram se...

Kako ću drugima davati hrabrost

Kad sam ja takva kukavica – čak i u sitnicama,

Jer se toliko bojim da nekoga ne povrijedim,

Da mu odbijem molbu,

Da se ne slažem...

I bojim se neugodnosti i proturječja...

A što ćeš mi Ti na to reći, koji me šalješ među ljude?

Antony de Mello

0
0
0
s2sdefault

artinfo2019-footer-logo.png

REDAKCIJA PORTALA

E-mail

artinfo.portal@gmail.com

Marketing

marketing@artinfo.ba

POSTANITE DIO TIMA

Copyright 2007-2021 ART  Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

designer17