Novotravničanka Ema Budmir pokrenula je Dance ET plesni duo zajedno sa svojom prijateljicom Tinom Akrapović. S Emom smo razgovarali o samoj ideji, nastupima, te naravno budućnosti.
Ranije si se bavila Zumbom, je li ovaj projekt nastao iz toga ili?
„Da, zumba je bila moja prva ljubav, odlučila sam se za taj korak, da budem licencirani Zumba instruktor. Vodila sam jedno vrijeme Zumbu, ali zbog svih obveza i posla koji radim, a radim u kozmetičkom salonu, jednostavno nisam sve stizala. Nisam se mogla 100% posvetit svojim članicama, ali sam znala da neću stati i da ja jednostavno moram plesati!“
Plešeš zajedno sa svojom prijateljicom Tinom Akrapović, kako ste došle na ideju da se spojite, te da nastane Dance ET.
„Pa mi smo se prvi put upoznale na plesu kod Maje Kvesić, ona nam je jako puno pomogla i dosta toga nas naučila, zahvaljujući njoj shvatila sam što mi najbolje leži i u kojem smjeru treba ići, ona nam je bila „odskočna daska“. Trenirale smo kod Maje godinu dana i onda su nas sustigle obaveze, posao itd... prestale smo ići, ali nas to nije zaustavilo.
Sve se to dogodilo spontano, hoćemo li? Hoćemo! I tako je i bilo.“
Već ste imale nastup, kako je bilo nastupati po prvi put pred publikom?
„Moram priznati da je bilo malo treme, ali čim glazba krene sve prestaje, vodimo se onim “dance like nobody’s wathing”.
Koliko tjedno vježbate, te koliko vremenski? Kako izgleda jedan vaš trening, od čega se zapravo sastoji?
„Bit ću iskrena, kako se sve ovo dogodilo na brzinu, nismo imale nekih mogućnosti za treniranje.. Sve se to događa u Tininoj sobi (haha), ali naravno prije svakog treninga obvezno se zagrijemo da ne bi doslo do ozljede. Malo se zezamo, pričamo, ali i treniramo najviše. Ovo nam je super jer treniramo onako kako nama odgovara, nemamo određeno vrijeme, nego stignemo od posla. Trudimo se bar 3 puta tjedno trenirati.
Kako osmišljavate koreografiju? Tko je zaslužan?
„Teško je to reći jer obje sudjelujemo u tome, ali uglavnom ja smislim okvirno kada sam kući i onda na treningu prepravljamo što ne valja, dodamo, te „skinemo“ koji korak od stranih vrhunskih plesača. Treba tu još jako puno truda i rada, ali iz dana u dan će to biti sve bolje i bolje. Čovjek uči dok je živ.“
Uspješna si bila na HASTA LA VISTA Challengu grupe Hurricane, te se tvoj video našao među top 5 najboljih? O čemu se radilo?
„Sve se dogodilo spontano. Poanta challengea jest da prekopiramo koreografiju iz pjesme Hasta la vista koja je trebala predstavljati Srbiju na Eurosongu i 5 najboljih dobija poklon.
To je bilo vrijeme kada se nije radilo, vidjela sam taj challenge i iz nekog razloga nisam htjela snimiti, ali sam uz nagovor drugih posljedni dan ipak snimila, poslala i moj video se našao u Top 5.“
Planirate li u budućnosti možda nastupiti na nekom show programu u regiji ili se planirate posvetiti nastupima u vidu angažmana glazbenika?
„Nismo precizirale točno čemu bi se posvetile, ali naravno da bi voljele uspjeti na tim poljima.“
Zašto baš ples i zašto citat: „Dance like nobody's watching“.?
„I Tina i ja plešemo od malih nogu, to je nešto što nas toliko ispunjava i čini sretnima. Ja od kada znam za sebe uvijek sam plesala i govorila da cu biti profesionalni plesač. Ples se ne može naučiti, s tim talentom se jednostavno moraš roditi kao i za bilo što drugo.
Taj citat je postao moj zaštitni znak. Svi mi najbolje plešemo kada smo sami u svoja ćetiri zida, s krpom u ruci i ne razmišljajući ni o čemu. Smatram tek onda kada se opustimo i zamislimo da smo sami da ono najbolje izlazi iz nas. Ples je naša terapija!
Emi i Tini želimo puno sreće u nastavku ove lijepe priče, kao i još dosta plesnih angažmana, natjecanja i nastupa.
KK/Notra.ba
