Foto: Ilustracija/Branislav Trogrančić
Augustin Josip Ujević (1891-1955) bio je veliki hrvatski pjesnik kojega nije potrebno posebno predstavljati. Ono što je od ranije poznato je da je Tin Ujević prije više od 86 godina boravio u Kiseljaku te tom prilikom, odmarujući se ovdje, napisao i često citiranu pjesmu. Ništa čudno ako se vratimo u te 30-e godine, kad su Kiseljak posjećivali i drugi umjetnici raznih orjentacija, diplomate političari, turisti te mnogi drugi u potrazi za zabavom, odmorom ili zdravljem.
Posjeta Tina Ujevića našem Kiseljaku je često prepričavana priča, ali ono što je malo manje poznato je slijedeće: Tin Ujević je boravio u Kiseljaku u ljeto 1934. godine zahvaljući nepoznatom meceni koji je pjesnika počastio odmorom u nekom od kiseljačkih hotela. Boravio je umjetnik u hotelu samo preko dana gdje se hranio, pio i pisao, ali je noći provodio vani gdje je i spavao. Zapravo, Ujević je pored toga što je imao plaćenu hotelsku sobu, spavao u sojenicama opletenim od vrbova pruća duž rijeke Lepenice. Sojenice su se redovno pravile s proljeća na početku sezone, a palile na kraju iste. Služile su smještaju turista slabijeg imovinskog stanja, koji nisu mogli priuštiti smješaj u hotelima, a imali su potrebu provoditi dane u Kiseljaku u potrazi za lijekom za svoje tegobe.
Kada su domaćini primjetili da Ujević ne boravi u svojoj sobi te je ista nekorišena, pitali su ga zašto ne koristi svoju sobu, već spava u sojenicima. Isti im je odgovorio da on kao umjetnik pravu inspiraciju za svoje pjesme ne može naći u urednoj sobi, već vani među prostu narodu.
"Ko je bio veseljak
Pa pio vino
Neka pije kiseljak
Ozdravit će fino.
Što od vina gori,
To kiseljak gasi,
koga žeđa mori,
nek s njim grlo kvasi"
Milan Tuzlak/artinfo.ba
