Kiseljačko područje je izuzetno bogato arheološkim nalazima, najčešće kamenim, metalnim, a ponajviše keramičkim. Keramika je svakako najzanimljivija jer donosi dosta povijesnih podataka, pogotovo u rukama stručnjaka koji odmah znaju je li to keramika od Ilira, Rimljana, Slavena, Osmanlija ili nekih drugih naroda koji su prošli ovim krajevima i ostavili trag življenja na ovim prostorima.
Ostim toga, keramika je svakako česta i zbog uspješnog odolijevanja zubu vremena, a koristila se kao ukrasni i uporabni predmet u domaćinstvu. Dakle, ostaci keramike koje ovdje možemo naći mogu datirati od neolita (mlađe kameno doba), pa do keramike koja se pravila u 20. stoljeću u okolnim selima.
„Najdalje dobacila“
Ovdje bi se svakako trebalo osvrnuti na višnjičku grnčariju koja se radila do druge polovice 20. st. i koja svakako nije najstarija, vjerojatno niti najljepša, a ni najkvalitetnija, ali višnjička keramika je nama u ovom trenutku najzanimljivija i žargonski kazano „najdalje dobacila“. Višnjičku keramiku je radila obitelj Begović u Višnjici, selu sjevero-zapadno od Kiseljaka. Možda je vrijeme u kojem se radila najviše kumovalo da se spomenuta grnčarija i najviše promovira, a s druge strane, pojavom modernijeg posuđa i ukrasnih predmeta, ista i prestane raditi. Možda je i razlog što posljednji Begović koje je radio na starom grnčarskom kolu nije imao svojih nasljednika, pa samim time nije ga imao tko naslijediti u zanatu, pa makar kao suvenirsku izradu.
Bijela glina kaolina
Višnjička keramika je imala svoju posebnost zato što je rađena od bijele gline kaolina, uz primjesu i drugih glina. Obrađivana na starom, nogom pokretanom, grnčarskom kolu bila je lijepo ukrašena zemljanim oksidima koji su nanošeni kokošjim perom i bili su jako postojani. Pečena u starim primitivnim pećima ukopanim u zemlju podrazumijevala je razne posude, crepulje, bardake, džugume i slične predmete za uporabu ali i za ukras.
Ono što je jako bitno spomenuti je da je višnjička grnčarija primijećena od strane umjetničkih krugova u bivšoj Jugoslaviji, te su pisali o istoj sarajevski umjetnici.
Poštanska markica
Naš znameniti slikar Zlatko Dević je još 1979. god. u svom diplomskom radu, na temu „Keramika u Kiseljaku od prahistorije do danas“ na poseban način obradio i višnjičku keramiku s aspekta njenih elemenata folklorne baštine. I ono što je možda najzanimljivije jeste da se višnjička grnčarija našla na poštanskoj markici 1976. god., u seriji „prigodno izdanje-muzejski eksponati posude za vodu“. Tako da je višnjički bardak ponosno i kočoperno zauzeo mjesto na markici, a ta markica je tiskana u tiskari "Joh.Enschede en zonen, Harrlem" u Nizozemskoj u neskromnih milijun primjeraka koji su prodani za tadašnjih 3 200 000 dinara, što je protuvrijednost današnjih pola milijuna maraka. Svakako vrijedno spomena.
Danas nažalost više nitko u Kiseljaku ne proizvodi grnčariju, pa makar i da spasi ovaj stari zanat od nestajanja. Višnjičku keramiku možemo vidjeti samo u starim kućama ili na nekim buvljacima gdje još samo zaneseni entuzijasti daju posljednju novčanicu iz svog džepa kako bi očuvali od propasti i zaborava ove stare, lijepe i odbačene stvari.
Prigodno izdanje - muzejski eksponati posude za vodu -1976 godina
Prigodno izdanje - muzejski eksponati grnčarija posude za vodu
- 22. lipnja 1976. godine
- likovna obrada: A Milenković
- četvorobojna heliogravura nizozemske tiskare "Joh.Enschede en zonen, Harrlem"
- papir kredasti
- zupčanje češljasto 14, 12 ¾
Michel 1651 višebojna - 3,20 dinara (štampano 1 000 000 komada)
- 1651 - ibrik iz Višnjice
1651 - ibrik iz Višnjice - 3,20 dinara - napravljen je na ručnom kolu od bijele gline, a ukrašen je crvenom glinom. Oblikom podseća na orijentalno metalno posuđe. Ornamentika je geometriska i bogata. Ova vrsta grnčarije je karakteristična samo za spomenuto područje.
Istog dana kad su poštanske marke puštene u promet, počela je prodaja i dvije prigodne koverte i koverta prvog dana (FDC).
Milan Tuzlak/artinfo.ba
