Na sam dan Badnjaka ukućani su rano ustajali kako bi se sve pripreme za proslavu Božića završile.
Za Badnjak žene su pospremale kuću i spravljale božićni objed. Muškarci su obavljali poslove u svezi pripremanja ogrjeva i hranjenja stoke koja je trebala biti spokojna zbog božićnih svetkovina. Svetom vodom domaćica bi poškropila kuću i okućnicu. Budući da je Badnji dan nalagao strogi post, za večeru se spravljala nemrsna hrana.
Nasred kuće bi se postavila sofra, a na njoj u posudi iznikla pšenica s tri svijeće (trojstvo), koje se tada pale, ali i uz sve objede tijekom božićnih blagdana. Domaćica bi prije večere, svetom vodom poškropila kuću i okućnicu uz molitvu Vjerovanja. Potom bi cijela obitelj sjela za sofru i večerala. Prije večere zajednički bi se pomolili uz upaljenu svijeću.
Večera se obično sastojala od posnog graha, potkriže te gibanice. Nakon večere pjevalo se božićne pjesme. Potom bi se spremalo i odlazilo na misu ponoćku na kojoj bi se dočekao Božić.
Poslije mise ispred crkve čestitao se Božić: Čestit Božić i porođenje Isusovo uz odgovor Čestita ti duša. Nakon mise na Božić obiteljskim kućama iz crkve se prve vraćaju domaćice kako bi pripremile svečani obiteljski ručak. Ručak je protkan razgovorima te je ispunjen prepričavanjem uspomena o slavljenju Božića u prošlosti, ali bi se prisjetilo i preminulih članova obitelji.
Za Božić bi se obično jela potkriža, burek, sirnica, pečenje, pečenica, sarma, keške te božićni kolači. Bez obzira na socijalne prilike svaki domaćin bi se potrudio da za Božić nešto okrene na ražnju. Nakon što ručak završi, domaćin gasi svijeće tako što kruh umoči u rakiju i onda njime gasi svijeće.
Kako je Božić dan mirenja i praštanja, bio je običaj da se osobe koje su u zavadi na Božić pomire, rukovanjem i poljupcem. Poslije ručka odlazi se bližoj rodbini i prijateljima u goste čestitati Božić, a potom i susjedima.
Na Božić su se međusobno darivali djevojke i mladići kao znak sklonosti pa i ženidbenih namjera, prije svega jabukom, orasima, lješnjacima itd.
Od drugog dana božićnih blagdana, dana svetog Stjepana, mladi su imali više prilike za susrete i zabavu jer bi tada započeo zimski društveni život naselja.
Sveta tri kralja (Bogojavljenje, Vodokršće) predstavljaju završetak božićnih blagdana te bi se toga dana iz kuće iznosio božićni bor. U crkvi se istog dana blagoslivljala voda koja se kroz godinu koristila za škropljenje kućanstva kao znak blagoslova obitelji i njezinog blaga.
Velimir Bugarin/notra.ba
