Krsnice još uvijek izrađuje Miroslava Ivičević iz Kreševa, a tradiciju prenosi na unuke
Najradosniji katolički blagdan, rođenje Isusa Krista ili Božić, mnogi od nas neizostavnu vežu uz mnoštvo prekrasnih ukrasa i dekoracija, jednom rječju blještavilo boja kojim dominiraju crvena, zlatna, srebrna ali i mnoge druge boje koje zadnjih godina ovise i o aktualnim modnim trendovima. Prije nekoliko desetljeća u vanjskoj proslavi Božića među katoličkim obiteljima nije bilo blještavila ni mnoštva ukrasa. Slavilo se svečano i skromno, a skoro da nema obitelji u Kreševu kao ni općinama Lepeničke doline koja na Božić na svojemu stolu nije, uz tri kalendarske svijeće u žitu i pšenicu posađenu na sv. Luciju, često u pečenoj kori tikve tvrdokorke jer drugih posuda nije bilo, imala još jedan ukras kojeg se danas sjećaju tek rijetki. U pitanju je krsnica, ukras napravljen od samo tri sastojka, brašna, vode i soli. U zadnje vrijeme tijestu se ponekad dodaje i jestiva boja te ovaj božićni ukras postaje dijelom šaren iako se tradicionalne krsnice rade bez boja. A njih još uvijek izrađuje Miroslava Ivičević iz Kreševa koju smo u njezinom domu zatekli s dvije najmlađe unuke, desetogodišnjom Tatjanom i dvije godine starijom Marijelom. Miroslavi pomažu i stariji unuk i unuka ali ovog puta baki su u pomoć pritekle Tatjana i Marijela koje poput Miroslave vješto oblikuju tijesto i od njega rade ukrase za krsnicu, ptice i cvijeće.
Što je to krsnica, kako se radi i što simbolizira ovaj nekad neizostavni božićni ukras u katoličkim obiteljima lepeničkog kraja, pitali smo Miroslavu Ivičević koja je krsnice počela praviti u dobi od deset godina, koliko danas ima njezina najmlađa unuka Tatjana, a izrađuje ih više od pedesetog godina. „To je jedno okruglo tijesto u čijoj sredini je križ, otud i naziv krsnica. Križ dijeli krsnicu na četiri dijela koja simboliziraju četiri godišnja doba ili četiri tjedna adventa, i jedna i druga teorija postoje i imaju smisla. Kad bi ja svoju majku pitala zašto je krsnica podijeljena na četiri dijela, ona bi mi odgovorala, zato što imamo proljeće, ljeto, jesen i zimu... A od ukrasa tu su ptice i cvijeće.
Moje objašnjenje zašto ptice je jer su i one pjevale Gloria kad se Isus rodio, a i Duh Sveti pokazuje nam se u obliku ptice. Cvijeće je ukras samo po sebi, a ja najviše volim ruže i njima često ukrašavam svoje krsnice“, počela je priču o tradiciji izrade krsnica Miroslava Ivičević. Jedina pomagala kojima se koristi u izradi krsnice su metalni tanjur, nož i čačkalica. „Metalne tanjure imam još od kako sam bila djevojka. U njima pečem krsnice nakon što iz izradim od tvrdo zakuhanog tijesta.
Tijesto po potrebi režem nožem, a ukrase pričvrstim čačkalicom. Nakon što je gotova, a za njezinu izradi mi treba oko sat vremena, krsnica se isto toliko peče na laganoj vatri. Uvijek se pravila na Badnjak, a oni koji su bliže crkvi, nosili bi je na polnoćku posvetiti“, pojasnila nam Miroslava po čijim saznanjima tradicija izrade krsnica potječe upravo iz njezinog kraja, iz Kreševa.
A da će se ova pomalo zaboravljena tradicija održati svjedoče njezina unučad. Tri unuke i unuk uz baku Miroslavu svladavaju tehniku pravljenja krsnica, a u šali kažu kako je dok ih prave najbolje ne dolaziti u bakinu kuhinju jer sve bude bijelo od brašna i tijesta. No, kreativnost je takva. Iz kreativnog nereda u kuhinji Miroslave Ivičević pravi se na desetine krsnica, svaka je nalik jedna drugoj, a opet tako posebna i različita. „Prošle sam godine napravila oko 80 krsnica. Ljudi još uvijek traže ovaj ukras i žele ga za Božić. Jer kad nekom darujete krsnicu vi mu na taj način poželite sreću, zdravlje i uspjeh u cijeloj godini, u sve četiri godišnja doba. Krsnica je za mene najljepši božićni ukras kojeg bi svaka katolička obitelj trebala imati“, kaže nam Miroslava Ivičević.
Za razliku od većine današnjih božićnih ukrasa, krsnica može, ukoliko se čuva na suhom i bez velikih oscilacija temperature, trajati godinama. Desetogodišnja Tatjana pokazala nam je krsnicu koja je starija od nje, prije više od deset godina izradila ju je upravo njezina baka Miroslava, a u međuvremenu obojala u bijelo kako bi prikrila tragove starenja. Miroslava Ivičević uživa u tradiciji, pravljenja krsnica za Božić, te bojanju jaja pčelinjim voskom za Uskrs. „To je naša tradicija i meni je drago vidjeti kako ona oživljava. Ja sam nakon rata među prvima počela bojati jaja voskom i sad u ovom našem kraju već imamo dosta ljudi koji to rade. Sad evo i moja unučad prave krsnice sa mnom i ja vjerujem da će to raditi i kad mene više ne bude, odnosno da će ova lijepa tradicija nadživjeti mene kao što je i moju majku od koje sam ja naučila praviti krsnicu“, zaključuje Miroslava priču o pomalo zaboravljenom božićnom ukrasu punom simbolike, ali i lijepih želja onomu kome se daruje, od zdravlja i sreće do Božjeg blagoslova, mira i ljubavi.
AP/artinfo.ba
