Svi smo se našli u jako teškoj situaciji još od početka ove godine; prvobitni šok i navikavanje na početku epidemije, zatim velik broj umrlih koji još uvijek nije prestao rasti ostavio je mnoge obitelji ožalošćene, ali i dan danas izravno ili neizavno trpimo posljednice toga razdoblja. Međutim, jesmo li zaista u najgoroj situaciji?
Fra Ivica Perić, misionar iz Kiseljaka koji je već 30 godina na misiji u Ruandi, točnije u Kivumu za portal Bosnasrebrena.ba ispričao je kako izgleda kada se ionako teška situacija dodatno oteža, pri tome su se i vremenski uvjeti okrenuli protiv čovjeka.
Objavu prenosimo u cijelosti.
"Ne znam kako bih jednostavno opisao ovu situaciju sada u našem Kivumuu. Da je lako, nije. Zbog koronavirusa sve je u blokadi, mnogi su bez ikakvoga posla, a višemjesečne kiše uništile su sve ono što su si ljudi posadili, pa je gladnih sve više. Ionako teška situacija, sada je još teža.
Prateći razvoj stanja u Europi, vezano uz koronavirus, i u Ruandi je vlast u ožujku donijela odluku o zatvaranju svih vrtića, škola i fakulteta, zabranjene su mise, bilo kakva okupljanja te odlasci iz mjesta prebivališta.
Koronavirus širi se i po Ruandi, samo se to kod nas ne može tako pratiti kao u Europi. Jer ovdje ljudi, posebno u ruralnim područjima, kao što je Kivumu, najčešće ne idu liječniku jer nemaju nikakvu zdravstvenu skrb, a nemaju novaca da si plate liječenje. Zato se molimo da to sve ovdje ne uzme prevelik danak, jer ovdje ljudi nisu u mogućnosti održavati higijenu kao Europljani. U našoj župi Kivumu imamo 35.000 stanovnika i niti jedna jedina kuća nema dovod vode. Koriste se vodom sa česmi koje smo postavili na nekoliko mjesta u selu. Uz to, mnogima je već uvelike oslabljen imunitet jer nemaju redovne obroke, ne odlaze liječniku.
Kao do i to već nije dovoljna muka, tu nas još prate stalne kiše, evo već godinu dana. Od kolovoza prošle godine nismo imali sušna razdoblja. Tako da je većina usjeva uništena. Propale su žetve i u prosincu i u lipnju. I na ono malo zemlje što imaju u svojim vrtovima, uglavnom ne mogu ništa proizvesti, jer sve što posade im propadne od velike količine kiše.
Kako bismo barem malo ublažili ovu tešku situaciju, a budući da naša djeca ne dolaze u vrtić i škole, odlučili smo krenuti s podjelom hrane kako bi svi naši korisnici i njihove obitelji, ali i drugi mještani Kivumua, imali barem jedan obrok u danu.
Za sada dijelimo hranu koja je bila namijenjena za obroke naših učenika u školi. Prednost imaju obitelji svih naših učenika. Jer to i jest bila hrana za njih. No, Bogu hvala, imamo i viška, pa dijelimo i drugim mještanima Kivumua, posebno onima s više djece. Do sada smo podijelili oko 15 tona hrane – graha, riže, kukuruznog brašna...
No, ni to uskoro neće biti dovoljno. Vrijeme ide, kiše čine svoje, pa će nam uskoro trebati nova količina hrane kako bismo ih mogli nahraniti. Zato vam hvala svima koji nam pomažete. Jer, iako nam djeca trenutno ne idu u školu, našli smo načina da ne budu gladni. I ne samo oni, nego i njihove obitelji. Hvala svim našim donatorima!
Budući da nam škole ne rade, naši su učitelji ostali bez posla. Kako bismo im osigurali plaću, predložili smo im da nam dođu pomagati u rekonstrukciji našeg Školskog centra Otac Vjeko. Dok nema nastave, odlučili smo dograditi dio centra te povećati broj radionica i učinica kako bismo mogli smjestiti još više djece u naš školski centar. Nova radionica za stolare i zavarivače je pri kraju, učionice za vrtić i osnovnu školu se sređuju i privode kraju. Uređuje se teren oko škola i sprema se sve za povratak učenika, iako još i samo ne znamo kada će to biti. Svi učitelji pristali su na ovaj prijedlog i dolaze raditi s nama svakoga dana kako zaradili i imali sredstava za preživljavanje. Presretni su jer smo im dali ovu mogućnost, da ipak zarade, iako ne rade s učenicima.
Sve to uspijevamo zahvaljujući donacijama hrvatskoga naroda i vrlo smo zahvalni na tome", stoji u pismu fra Ivice Perića.
.
