Veljača  je  tradicionalno  vrijeme  poklada  (ili  maskenbala,  fašnika,...),  kako  se ponegdje kod nas naziva. Ti su dani obilježeni šarenilom i dobrom zabavom. To je mjesec u kojem se možemo pretvoriti u što god želimo, a da nas pritom nitko ne smatra čudnim. Vrijeme  šala  i  maskenbala  opjevano  je  u  mnogim  popularnim  pjesmama,  koje  veličaju mogućnost da se na površinu iznesu najluđe maštarije ljudskog uma.

POVIJEST MAŠKARA

Povijesno gledano počeci karnevalskih običaja datiraju još iz poganskih vremena kada su na taj način, ljudi pod maskama i uz mnogo vike, zvonjave, šuškanja i galame, tjerali zle sile. Karnevalski običaji slični suvremenima svoje korijene imaju u kršćanstvu. U 9. stoljeću, u vrijeme pape Grgura Velikog, propisana je mjera  kojom se u ponedjeljak i utorak uoči Čiste srijede ili Pepelnice, posti. Nedjelja koja je prethodila Čistoj srijedi nazvana je bezmesnom, a narod  ju  je  pojednostavljeno  nazvao  karneval  ili  mesopust.  Stotine  godina  poslije,  post  je zamijenjen teškom hranom, pićem i zabavom u kojoj je sve dopušteno.

Tumačenje  pokladnih  običaja  je  dvojako.  Jedni  ih  tumače  kao  magiju  kojom  se  pomoću obrednih  pomagala  sprečava  djelovanje  natprirodnih  zlih  sila  i  demona  na  ljude,  stoku  i prirodu čime se osigurava zdrava i plodna godina. Ljudi su tako prerušavanjem, galamom i skakanjem  prizivali  zdravlje  i  plodnost.  Ovakvi  običaji  potječu  još  iz  primitivnih pretkršćanskih zajednica u kojima se magijskim kultovima animizma i totemizma izražavalo poštovanje prema duhu predaka i životinjama. Iz tog vremena potječu i maske.

Zbogom meso

Druga je pretpostavka da običaj karnevala, maškara, pusta, fašnjaka, mačkara, mesopusta, buša i kako ga već zovemo, potječe iz rimskog doba kada se bakanalijama slavio kult boga Dioniza i kult plodnosti.

Naziv karneval tumači se i latinskim povikom Carne vale što u prijevodu znači Zbogom, meso što bi trebalo predstavljati najavu suzdržavanja od mesne hrane i veselja.

Nikolina J/artinfo.ba