KAKO ODVIKNUTI DIJETE OD MOBITELA I IGRICA
Prvo vam bude zabavno što su pronašli zanimaciju kojom se oduševe, ali nakon nekog vremena vam prestane biti, jer vaša djeca počnu nekontrolirano provoditi vrijeme sa mobitelom u ruci. Ovo su savjeti za one kojima još nije pošlo za rukom ograničiti dijete i staviti crtu tamo gdje je dosta korištenja mobitela. Kako navesti djecu da ostave mobilne, ali i druge uređaje?
„Mozak djece koja su od najranije dobi izložena različitim ekranima ne razvija se kako bi trebao, jer ove komunikacije nisu primjerene za rano razumijevanje svijeta.“
Poražavajući je broj ovisnika o videoigricama, u tolikoj mjeri da potiskuju sve druge interese i aktivnosti, ali i onih koji su potpuno izgubili sposobnost poimanja realnosti pa nastavljaju čak i intenzivnije igrati unatoč štetnim posljedicama, bili su dovoljno zvono za uzbunu Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji da ovisnost o videoigricama proglasi mentalnom bolešću. Oko 2,5 milijardi ljudi u svijetu svakodnevno igra igrice, a tu je još i cijela vojska onih koji se na različite načine zabavljaju u virtualnom svijetu.
KAKO ISKLJUČITI DIJETE IZ VIRTUELNOG SVIJETA
Sve je veći broj liječnika i psihologa zabrinut za naš odnos prema mobitelu. Potaknuta je debata o nazivu ovoga problema te ga neki nazivaju poremećajem ili problematičnim ponašanjem. Drugi smatraju da prevelika privrženost pametnom telefonu može postati ovisnost, poput kockanja.
To su poremećaji istoga spektra, tvrde američki psihijatri koji proučavaju ovisnost. Postoje blagi, srednji i ekstremni oblici.
„Tipičan je primjer dvanaestogodišnjak koji dva-tri sata provodi u sobi na kompjutoru, gricka čips, jede čokoladu i pije colu, onda se premjesti u dnevni boravak i još dva sata gleda televiziju ili filmove na DVD-u, a vi mu nosite sendviče i sok, nakon čeka odlazi na spavanje pa još pola sata piše SMS poruke i u usta trpa gumene bombone.“
Djeca dolaze liječnicima zbog poremećaja u ponašanju i slabog školskog uspjeha. To je simptom ovisnosti jer djeca cijelu noć igraju igrice, ne mogu se probuditi za školu, dekoncentrirana su, markiraju i izbjegavaju školu. Ako, osim ovoga, dijete ignorira što ga opominjete da se nakon 4-5 sati skine s kompjutera, treba posumnjati na ovisnost. Uzroke treba tražiti u obiteljskoj situaciji. Roditelji, naime, rade sve više, rijetko su kod kuće, a kada dođu, umorni su i neraspoloženi za komunikaciju s djecom.
Čini im se najjednostavnije kupiti djetetu računalo, TV, mobitel, ne shvaćajući da mu treba ljubavi i pažnje. Kupuju privid obiteljskog mira. Posebno su opasne agresivne igrice u kojima krv curi na sve strane, a za hladnokrvna ubojstva prelazi se na viši nivo, jer mali igrači više ne razlikuju stvarni i virtualni svijet i pravila iz igrica prenose u život.
1. PREUZMITE ODGOVORNOST I DONESITE PRAVILA KADA SE ŠTO GLEDA, KOLIKO DUGO I ZAŠTO
2. TELEVIZOR NEMA ŠTO TRAŽITI U DJEČJOM SOBI
3. IZBJEGAVAJTE DRŽATI NAPASTI NA VIDNOM MJESTU, JER ĆE TAKO DJECI BITI ZNATNO LAKŠE ZABORAVITI NA NJIH
4. SOLIDARIZIRAJTE SE S DJECOM – I VI SE POTRUDITE ŠTO MANJE VREMENA PROVODITI ZA MOBITELOM ILI TELEVIZOROM
5. MOBITEL I TELEVIZOR NISU DADILJE NITI ODGAJATELJICE
6. NEKA TELEVIZOR BUDE NAGRADA ZA DOBRO PONAŠANJE ILI USPJEH U ŠKOLI
7. PONUDITE DJECI ALTERNATIVU – KADA IM JE DOSADNO, UMJESTO DA POSEGNU ZA MOBITELOM, DAJTE IM NEŠTO DRUGO ŠTO BI IH MOGLO ZANIMATI (MODELIRANJE PLASTELINOM)
8. UKLJUČITE DJECU U RAZGOVOR
Poražavajuća su saznanja koja nam govore da dijete gleda televiziju 3 sata dnevno, a s roditeljima razgovara 38,5 minuta. Da 64 % kućanstava ima televizor uključen tijekom obroka, a u 45 % kućanstava uključen je cijeli dan, čak i kada ga nitko ne gleda.
„Ovisnost o internetu gotovo uvijek dolazi u kombinaciji s depresijom, anksioznosti, panikom… Ona se "lijepi" na jednu ličnost koja ima teškoće prihvatiti sebe i koja teško komunicira s drugima. Nažalost, takvih je mladih osoba danas puno.“
Nikolina J/artinfo.ba
