U PLAMENU SVIJEĆE

Znam, smrt nije kraj,

Jer anđeli kad rašire krila

Lagano, tiho odlete u raj,

Gdje je sve nježno ko pamuk i svila.

A mi zemljani, ponizno kapke vlažimo

Još dugo gledamo u maglu od dima

U plamenu svijeće bližnje tražimo

Kroz molitvu putujemo s njima.

Pada pokoja suza, čista

Iskrena i ponosna u isti mah

U oku često ta zablista

Predstavlja ljubav, pomalo i strah.

A onda opet, slušam rajske ptice

Koje najfiniju melodiju skladaju

Koja uništi sve gorkog bola klice

I podigne one koji stalno padaju.

Vojska nebeska je jaka

Znam da ima neko ko nad mnom bdije

Dok utjehu tražim usred mraka

Dok hodam , sjedim, il dok tijelo snije.

Milina me onda ozari

Srce odmah prestaje da vene,

Jer, čovjek dugo živi

Sve dok žive uspomene.

Boris Marković/Artinfo.ba