Kada maštate o nečemu od ranog djetinjstva i svu svoju energiju i ljubav usmjerite ka ostvarenju svojih ideja, uspjeh je neizostavna nagrada za vaš rad i vjeru u sebe.
Tome najbolje svjedoči Andrej Gajić, koji je kao dijete maštao o bilo kakvom angažmanu za National Geographic, a danas sa samo 28 godina rukovodi jednim od njegovih odjeljenja. Osnivač je i generalni direktor Centra za marinsku i slatkovodnu biologiju Sharklab ADRIA, koji ima sektore u Aziji, Africi i Europi.
Rođeni je Jajčanin, a selio se čak 15 puta. Svakodnevno pomjerajući granice, kako sebi, tako i društvu. Iza sebe ima 63 međunarodno priznate znanstvene publikacije, od kojih se izdvajaju dvije monografije. O njegovom radu aktivno izvještava više 100 medija, između ostalih National Geographic, FOX, Disney, Deutsche Welle, BBC. A o svom putu i dostignućima Gajić je govorio u intervjuu za Buku.
Od tinejdžerskog sna i želje za njegovim ostvarenjem do danas, kad si na poziciji rukovoditelja odjeljenja “Shark Tales” za National Geographic, kako je izgledao tvoj desetljetni put ka uspjehu i što je bio osnovni motiv da se baviš upravo ovom temom?
Osnovni motiv je bila želja koju sam čitav život posjedovao i nisam se plašio da je pratim, te silna vjera koju sve vrijeme ulažem radeći svoj posao najbolje što mogu. Sam rad u National Geographic predstavlja, u biti, samo dio moje profesionalne karijere. Nikada nisam određen profesionalni angažman stavljao sebi za cilj, pa tako ni ovaj. Naprotiv, cilj mi je uvijek bio isti – svojim radom pružiti adekvatan doprinos upoznavanju skupine kojom se bavim, dati doprinos uspostavi dugoročne međunarodne zaštite, kao i motiviRati i educirati što veći broj budućih generacija biologa, veterinara i konzervacionista.
Ja sam angažman u morskoj biologiji otpočeo vrlo rano, još početkom srednje škole, kada sam nakon tisuća poslanih e-mailova dobio angažman kao konekcija za Shark Trust, te kada su me roditelji upisali na ronilačku akademiju. Ono što me pak dovelo do pozicije u National Geographicu (pored biografskih referenci i prethodnog iskustva) primarno su unikatne ideje i pristupi u znanosti koje sam se trudio razvijati kroz svoj dosadašnji angažman.
Većinu znanja si stekao kroz neformalno obrazovanje. Na koji način i gdje si odlazio na usavršavanje, te kako ocjenjuješ formalno obrazovanje u BiH, a naročito za oblasti srodne ovoj?
Formalno obrazovanje je vrlo značajna, društveno nametnuta, kategorija profesionalnog razvoja svakog pojedinca. Moje formalno obrazovanje svakako je odigralo važnu ulogu u mojoj karijeri, no većinu znanja koje primjenjujem u poslu stekao sam kroz neformalno obrazovanje – što me i dovelo do pozicije u znanosti na kojoj se danas nalazim. Velika je pogreška obrazovanje promatrati kao fiksan formalni proces, čovjek uči i razvija svoje spoznaje svakoga dana, od najprostijeg razgovora do sudjelovanja na prestižnim seminarima. Danas, nažalost, često se susrećemo s inflacijom diploma, gdje imate toliko mnogo kandidata s visokim zvanjima, bez ikakve objektivne znanstvene podloge, pa čak i bez ijednog objavljenog rada. Problem je što dosta ljudi ima ambiciju ka ostvarivanju zvanja, ne znanja… ka ostvarivanju pozicije, ne korisnog impakta. Formalno obrazovanje u BIH ne treba posebno komentirati, dovoljno je pogledati na kakvoj razini nam je znanost. S druge strane, BIH posjeduje mnoga imena u znanosti koja su vrijedna svake hvale i spomena. Također, postoje osobe koje zaista žele napredak u državi po pitanju jačanja znanstveno-obrazovnog programa, s kojima i intenzivno radim u posljednje vrijeme.
Na čemu se temelji tvoj rad u National Geographic? Koji su ti zapravo najveći izazovi?
Moj rad, kao rukovtielja Shark Tales pri National Geographicu, temelji se na boljem razumijevanju mehanizama nastanka i razvoja oboljenja usljed negativnog utjecaja različitih oblika zagađenja, poput mikroplastike, teških metala, ratnog otpada i sl. Naše laboratorijske studije obuhvaćaju vrlo širok spektar ekoloških, reproduktivno-bioloških, patoloških i toksikoloških analiza na ciljanim populacijama. Pored istraživanja divljih populacija, koje su osnova našeg rada, također se bavimo i jedinkama u zatočeništvu. Sve ovo s ciljem smanjenja negativnih utjecaja zagađenja, ali i razvoja i uspostave dugoročne zaštite ugroženih vrsta i/ili staništa. Pored znanstvenog segmenta, moj tim rukovodio je snimanjima kraćih docudrama za National Geographic i NatGeo WILD koje smo snimali na obali Jadrana i malteškom arhipelagu. Nadalje, jedan sam od predavača na konferencijama i seminarima National Geographic-a, u lipnju sam držao nekoliko predavanja u Sjedinjenim Američkim Državama te Sloveniji. U praksi, dobar dio mog posla odnosi se i na administraciju, mnogobrojne sastanke, planiranja, razvoj radnih kapaciteta i slično, te ono što se vidi u medijima u biti predstavlja tek oko trećine mog stvarnog posla i angažmana.
Idejni si začetnik, jedan od suosnivača, kao i trenutni generalni direktor Sharklab Adria sa sjedištem na Malti. Na koji način je došlo do realizacije ove ideje i čime se konkretno tu baviš?
Sharklab je bio moja životna ideja, nastala usljed nedostaka međunarodnog tijela koje će se baviti pitanjem istraživanja i zaštite morski pasa i raža. Dakako, rodila se još sredinom srednje škole koju sam pohađao u Bugojnu i kada sam u suradnji sa par daleko starijih prijatelja iz EU (s kojima sam bio, tada, u kontaktu samo putem FB) osnovao prvi Sharklab-ov centar na Malti, u kolovozu 2008. godine. Istina, tada nisam mogao ni sanjati da će upravo ta ideja danas izrasti u znanstvenu instituciju koja aktivno radi na tri kontinenta i koja je direktni partner National Geographica. Sharklab ADRIA svojim radom obuhvaća područje Mediteranskog i dijela Crvenog mora (iako je primarno baziran na Jadranskom moru) i jedna je od organizacijskih jedinica u sklopu Sharklab International, koji je primarno krovna organizacija nevladinih udruga. Radom Sharklab ADRIA u BiH isključivo rukovodimo kolegica Adla Kahrić i ja. Trenutno Sharklab posjeduje tri regionalna centra, i to: Naxxar (Malta), Neum (Bosna i Hercegovina) i Dhaka (Bangladeš) – iako ćemo uskoro ući u proces revizije radnih tijela.
Tijekom života si se selio više od 15 puta, a tvoj rad je često vezan za putovanja i istraživanja izvan zemlje. Ipak, ti si i dalje u BiH. Što je to što te motivira da ostaješ ovdje i je li to tvoj dugoročni plan?
Izniman potencijal, koji su prepoznali i naši komitenti poput National Geographic, čuvene Waitt Foundation, Rufford i brojni drugi – dugo godina me aktivno motivirao da ostanem raditi upravo u našoj regiji, uključujući i Bosnu i Hercegovinu. Ipak, nedostatak aktivne podrške koja bi omogućila stabilan rad naprosto me natjerao, kao i par mojih kolega, da svoju budućnost potražim negdje drugo. Ukoliko uspijemo realizirati radne planove koje sada imamo, vjerujem da ću ostati još jedan duži period ovdje, pokušavajući dati doprinos razvoju znanosti i visokoškolskog obrazovanja u našoj državi.
Nedavno si bio na sastanku s članom Predsjedništva Željkom Komšićem. Šta su glavni rezultati ovog razgovora i jesi li zadovoljan dosadašnjim priznanjima i interesom za tvoj rad od strane države?
Mnogo sam zahvalan gospodinu Komšiću na pozivu i organiziranom radnom sastanku u Predsjedništvu u okviru koga smo razgovarali o uspostavi regionalnog centra koji bi se primarno bavio ocjenom negativnog utjecaja zagađenja na razvoj bolesti ciljanih akvatičnih životinja, te uspostavom njihove zaštite. Tadašnji predsjedatelj Predsjedništva BiH Željko Komšić izrazio je podršku svim mojim prijedlozima te najavio nastavak saradnje. Dakako, u kontaktu sam s vladom Županije Sarajevo, te u direktnoj suradnji s rektorom Univerziteta u Sarajevu – gdje zajedno sa svojim kolegama radim na mogućem unapređenju znanosti u našoj državi.
S druge strane, iskreno, dugi niz godina niti jedna državna institucija nije imala nikakav interes za naš rad, koji smo gotovo isključivo obavljali zahvaljujući novcu inozemnih komitenata koji smo uvijek donosili u našu državu. Izuzetak je podrška Fed. Ministarstva znanosti i obrazovanja koju smo imali dugi niz godina. Osobno, meni nikad nije bilo neophodno nikakvo priznanje iz bilo koje države institucije, samo mogućnost da iskoristimo ovaj potencijal koji imamo unutar države.
Postoji li dovoljna svijet građana BiH o održivom upravljanju biološkim resursima i koje su tvoje preporuke za podizanje ekoloških tema na vidljivije mjesto?
Još uvijek, dakako, da ne postoji ne dovoljna, ponegdje čak nikakva, svijest naših građana o značaju uopstave mehanizama adekvatne dugoročne zaštite i održivog upravljanja biološkim resursima. Adekvatna edukacija, udružena s podizanjem svijesti, širih javnih masa može svakako značajno doprinjeti svijesti građana – što je pokazao i naš petogodišnji rad u Neumskom akvatoriju, a svakako je jedan i od principa rada National Geographia. Smatram da je potrebno, pored uvođenja adekvatnih zakonskih regulativa, da ljudi. poosebice oni koji dolaze u kontakt s ciljanim skupinama, zaista razumiju značaj uspostave istih, kao i da sami ulažu napore za očuvanje vrsta – što je preduvjet za održivo upravljanje.
Tvoj početak karijere vezan je za volonterski angažman u Shark Trustu u Plymouthu, organizaciji koja se također bavi proučavanjem morskih para i njihovom zaštitom. Koliko ti je to iskustvo koristilo za dalji rad i misliš li da su mladi dovoljno zainteresirani za volonterizam kao prvu stepenicu rada?
Smatram da je volontiranje gotovo neizbježna stepenica ka ostvarenju vlastitih visokih ambicija u bilo kojoj profesionalnoj sferi. To je svakako najidealniji način da nekome direktno dokažete koliko ste zainteresirani za određenu oblast, da ostvarite vrlo dobra poznanstva ali i steknete praktične vještine od kojih većinu možda i nećete steći tijekom formalnog obrazovanja. Nažalost, većina mladih danas “trudi se” preskočiti sve stepenice koje su u biti potrebne da ih izgrade u čvrste i priznate stručnjake. Profesionalni razvoj je dugotrpan i često mukotrpan proces, koji nekad traje godinama bez obzira na stupanj stručne spreme i u tome ljudi često odustanu. No, kada ja promatram uspjeh, to je ništa drugo neko ustati svaki put kada padnete. Ja danas ponekad imam teža iskušenja nego prije 10 godina kad sam počinjao sa ovim poslim, no vremenom se naučite na pravi način nositi s time. Naći stručne osobe koje će vas iskreno podržati, imati podršku roditelja, kao i dovoljno vjere ključ je uspjeha… pored toga, treba vam samo trud i strpljenje, a ostalo sve će doći.
Koji su najznačajniji rezultati tvoga rada i kakvo je trenutno stanje u pogledu zaštite morskih pasa u svijetu?
Najznačajnijm rezultatima po pitanju zaštite morskih para na globalnoj i regionalnoij razini svakako izdvajam sudjelovanje na izmjenama i dopunama ribolovne politike Europske unije, na kojima sam radio u Belgiji u sklopu Shark Allience, kao i prijedloge uspostave dugoročne in-situ zaštite koje sam dao na regionalnoj razini, a za koje sam dobio i podršku nekoliko ministarstava južnojadranskih država.
Koja je tvoja poruka mladima koji se žele okušati u sličnim “vodama”. Šta je tebe najviše pokrenulo da nastaviš s radom u ovoj oblasti?
Poruka mladima koji se žele okušati u bilo kojoj sferi života: vjera, upornost i strpljenje… to je ono što donosi rezultate. Potrebno je objektivno ocijeniti i pratiti svoje ambicije. Vjerujem da svi mi imamo u sebi talente koji nas pokreću da radimo ono što volimo, bilo da smo znanstvenici, frizeri, liječnicii sl. Jasno da je iznimno velliki rizik pratiti snove, posebice one koji djeluju u potpunosti neostvarivo, iako to nije tako. Što je veći uspjeh, to je zasigurno veći rizik koji trebate prihvatiti, kao i odricanja na koja morate biti spremni. Ja sam se uvijek trudio dati sve od sebe i raditi najbolje što mogu, godinama kada nismo imali nikakva financijska sredstva, isto kao i onda kad smo imali sva potrebna. Nadalje, smatram da je, posebice danas u digitalnom dobu, moguće uvijek naći bilo kakav angažman u sferi koja vas zanima.. što treba i objeručke prihvatiti. Mnogo je lakše tražiti šuplje izgovore za sve oko vas, no mnogo konkretnije potražiti soluciju, koja svakako postoji. Sve je pak moguće ako vjerujete i ako radite, zaključio je Gajić u razgovoru za Buku.
