Jedni kažu da je bolje hodati bosonog, drugi kažu da nije? Kome vjerovati što je ispravnije, bosonog ili obuven, odgovore donosi diplomirani fizioterapeut.
POREMEĆAJ STATIKE KOD DJECE
Tehnološka revolucija omogućila je čovjeku lagodniji način života i produženje životnog vijeka, ali donijela i nove zdravstvene prijetnje i probleme uzrokovane sjedilačkim načinom života. Tako se danas djecu od najranije dobi konstantno sputava u zadovoljavanju njihovih osnovnih potreba, a to su potreba za kretanjem i igrom. Veliki gradovi onemogućavaju djetetu prirodna okruženja u kojem će ono nesmetano puzati, hodati i istraživati i nameću mu zatvorene prostore koji ne samo da ograničavaju njegovo kretanje nego mu nude i gotove modele kako, i s čime se ono treba igrati. Kako dijete raste, njegova se potreba za kretanjem sve više zadovoljava gledanjem televizije ili igranjem igrica, i ono nesvjesno počinje zadovoljavati tu potrebnu vizualnim putem.
Uzimajući u obzir činjenicu da su današnja djeca veća i teža od djece prije 40- ak godina te da se manje kreću, možemo zaključiti da njihov lokomotorni sustav teško može pratiti tako brze promjene, što dovodi do brojnih problema i poremećaja sustava za kretanje. Dolazi do neravnomjerne raspoređenosti mišićne snage u pojedinim dijelovima tijela što dodatno opterećuje zglobove i hrskavice, smanjuje funkciju ligamenata i u konačnici dovodi do poremećaja statike cijeloga tijela. Ako se ne djeluje preventivno, te ako se na vrijeme ne počne s uklanjanjem poremećaja statike kod djeteta, u pubertetu će nastupit trajna oštećenja i deformiteti sustava za kretanje, a kasnije će doći i do težih kroničnih oštećenja zglobova i kostiju.
„Bosonogo hodanje je zdravo za stopala, kralježnicu i pravilnu posturu“
1992. godine napravljena je epidemiološka studija s 2300 indijske djece koja je pokazala kako je veća prevalenca spuštenih stopala kod djece koja su hodala u obući (8,6%), nego kod djece koja su hodala bosa (2,8%).
ANATOMIJA DJEČJEG STOPALA
Statički promatrano, ono mora biti dovoljno čvrsto da nosi težinu tijela, dok se dinamički mora prilagoditi podlozi, ublažiti udarce o podlogu i tako omogućiti hodanje, trčanje i skakanje.
Anatomske strukture stopala imaju zadatak :
- Prenošenje reaktivne sile podloge u smjeru koljena i natkoljenične kosti
- Davanje stabilnosti adaptacijom na podlogu
- Davanje mobilnosti koja omogućava kretanje u prostoru
Stopalo se sastoji od preko 20 kostiju i 2 sezamske kosti smještene ispod glavice I. metatarzalne kosti te su međusobno povezane čvrstim svezama i dugim i kratkim potkoljeničnim mišićima. Takva građa omogućuje stopalu zajedničko i međusobno ovisno gibanje svih anatomskih elemenata.
Na svakom stopalu postoje 3 uporišne točke koje zajedno sa ostalim strukturama stopala tvore svodove. Stopalo ima 4 svoda, 2 uzdužna i 2 poprečna. Razlog iz kojeg navodimo svodove jeste upravo taj što mnogi deformiteti, bilo stopala, bilo potkoljenice ili kralježnice u osnovi leže kod patologije, odnosno promjene fiziološkog oblika svodova.
BOL U STOPALIMA DJECE
Bolovi u stopalima kod djece su vrlo čest simptom i mogu ukazivati na ozbiljne bolesti. Dječja stopala se anatomski i biomehanički razlikuju od stopala odraslih ljudi. Zbog nezrelosti i nedovršene osifikacije kostiju podložna su nekim bolestima specifičnim za tu dob. Kod akutno nastale boli najčešći uzrok je trauma stopala. Ukoliko se bol razvija postupno i postaje kronična mnogo je teže postaviti dijagnozu jer mnoge bolesti mogu biti uzrok. Nužno je što prije pronaći uzrok boli jer odgađanje liječenja povećava mogućnost progresije bolesti i nastanka komplikacija. U većini slučajeva se uzroci bolova u stopalima mogu liječiti konzervativno, ali kod ozbiljnih bolesti i ako bol ne prestaje nužno je kirurško liječenje. Svaka neliječena bolest stopala kod djece može uzrokovati poremećaje i probleme s hodanjem kasnije u životu.
BOSONOGO HODANJE
Prsti nogu i stopala prepuna su mnogobrojnih živčanih završetaka koji tijelu šalju nebrojeno mnogo informacija o okruženju. Stavljanjem cipelica na dječja stopala ta količina informacija jako se smanjuje. Bosonogo hodanje je mekanije, sporije te stvara manje pritiska na petu, palac više radi i pridonosi stabilnosti kod djeteta, a koljena lakše apsorbiraju kretanje.
Zbog tog razloga odabir ispravne obuće svakako je od velike važnosti i daleko je ispred trenutne mode. Mnoge deformacije stopala, urasli nokti ili atletska stopala su često uzrokovana lošim odabirom obuće još u ranoj mladosti.
Istraživanja pedijatara govore kako djeca koja su često hodala bosonoga mnogo manje padaju jer dobivaju više informacija o svom okruženju direktno iz stopala te manje gledaju u tlo ispred sebe. Bosonogo hodanje je dio normalnog i prirodnog razvoja te donosi mnogobrojne boljitke cjelokupnog tijela.
„Roditelji koji djecu puštaju da hodaju bosonoga dopuštaju tako dječjoj koži da bolje diše, pridonose boljem razvoju nježnih mišića i ligamente nogu.“
Takva djeca se drže ravnije, imaju pravilnije držanje prilikom hodanja, ravnomjernije raspoređuju pritisak tijela na stopalo a svod stopala se pravilnije razvija. Svi ovi elementi pridonose manjoj potrebi za anatomskom obućom u kasnijoj dobi.
Nikolina J/artinfo.ba
