Piše: Raif Čehajić, publicit
U romanu „Hercog“ američki nobelovac Saul Below na dva mjesta opisuje ukrasno drvo katalpu koja je zbog izgleda svojih sjemenki kao mahuna poznata i pod imenom cigaraš. Izrazito mirisnih i opojnih cvjetova, krasila je sredinom proteklog stoljeća čikaške parkove u koje američki nobelovac u romanu smješta dio radnje.
Čitajući roman i diveći se opisu te biljke, ni jednog momenta nisam pomislio da bi katalpa mogla biti zasađena i u nekom našem, recimo sarajevskom parku. No, ta iluzija je nestala u ljeto 2017. godine počevši od šetnje parkom u Kiseljaku a kasnije uspoređujući izgled biljke u ne baš dugom pretraživanju na internetu. Tok događaja je tekao otprilike ovako: Šetajući jednog kasnojunskog prijepodneva šetalištem koje vodi kroz park „Generala Josipa Filipovića“, na samom kraju staze, susreo me mladi profesor Topalović i nakon uobičajenog pozdrava upitao kako se zove ova biljka, pokazujući na tek bijeloiscvjetalu krošnju jednog od stabala u drvoredu. Iako njegovom pitanju nisam obraćao posebnu pažnju, njime me pomalo posramio što, eto, ne znam koje sve drveće raste u mom susjedstvu. Zapravo, poznata su mi stabla platana, lipe, smrče, bukve i još kojekakvih koje rastu u parku, ali ovoga - za koje me pita - ne znam, iskreno sam mu priznao. Znam i da su na inicijativu tadašnjeg direktora Komunalnog preduzeća Mehmeda Latifovića, koji je radio na hortikulturnom oblikovanju parka, ovaj drvored početkom 1960-ih zasadili učenici Srednjoškolskog centra, znam i ko je bio za bosanskohercegovačku historiju sporni general po kome park nosi ime, ali da me ubiješ ne znam naziv te vrste ukrasnog drveta za koje me pita moj poznanik.
Taj dan nisam ostao neznalica samo u očima ovoga profesora, nego - kakva koincidencija - predveče, valjda privučen opojnim mirisom te biljke, pred šoping centrom „Konzum“ isto pitanje mi je postavio i još jedan Kiseljačanin koga poznajem izviđenja. Ljudi valjda misle da bi novinari trebali znati sve pa me i pitaju! Morao sam mu nažalost, odgovoriti kao i profesoru prije podne tog dana, ali obećavajući ovom drugom poznaniku da ću to već danas provjeriti i odgovoriti na njegovo pitanje prilikom narednog susreta.
I zaista, po povratku iz predvečernje šetnje odmah mobitelom fotografišem jednu grančicu biljke i sjedem za kompjuter ukucavši u Guglov pretraživač sintagmu „ukrasno drveće u parku“, tražeći na internetu fotografije nekoliko tih biljaka i upoređujući ih sa snimkom. I gle čuda. Nakon pregledanja dvadesetak fotografije na monitoru se pojavila grančica sa listovima i cvatom kao na mom snimku! Ispod fotosa je bio opis biljke:
„Katalpa (catalpa bignonioides), obična katalpa, cigaraš, trubljačac je listopadno brzorastuće drvo koje naraste i do 18 metara u visinu. Stablo je krivudavo, a krošnja široka u pravilu nepravilna, ali može se orezivanjem formirati i okruglasta krošnja. Grane su krhke, listovi su veliki u obliku srca i stvaraju hladovinu pa se često baš ispod katalpe u parkovima postavljaju klupe. Jednako tako katalpa svojim velikim listovima štiti ptice od vjetra i kiše pa im je omiljeno stanište. Listovi su egzotični, veliki 10-20 centimetara, srcolikog oblika, zelene do zeleno-žute boje, koja u jesen prelazi u zlatnožutu. Listovi djeluju odbojno na insekte, posebno komarce, a plodovi su mahune koje izgledaju poput tankih cigareta, pa je poznat i pod imenom cigaraš, sazrijevaju u jesen i ostaju visjeti na stablu cijele zime. Sadrže svjetlo smeđe spljoštene sjemenke koje imaju dva 'papirasta krila' kako bi ih vjetar lakše raznosio. Cvjeta u junu i julu, cvjetovi tvore uspravne, široko-piramidalne grozdove, bijele su boje s žutim tačkama i ugodnog mirisa. Dobro podnosi hladnoću i gradski nečisti zrak te se često sadi u gradskim parkovima i perivojima. Brzorastuće je stablo, cvate nakon 6-8 godina od sadnje, a može doživjeti starost i više od 100 godina. Ipak treba znati da je korijen katalpe vrlo otrovan za razliku od listova koji su ljekoviti. Međutim, listovi imaju i blago narkotičko svojstvo kao i njezine mahune. Porijeklom je iz jugoistočnih područja Sjedinjenih Američkih Država, gdje ovu biljku nazivaju i indijanski grah. Drvo katalpe je mekano ali iznimno trajno i na zraku, u zemlji i u vodi. Ranije se koristilo za izradu željezničkih pragova i telegrafskih stupova. Lako se obrađuje pa su ga Indijanci koristili za izradu plemenskih totema i za razne druge predmete.“
S radošću sam iščekivao ponovni susret s dva pomenuta poznanika kako bih im kazao ne samo kako se zove bilja za koju su me pitali, nego i njene osnovne karakteristike.
Na šetalištu u kiseljačkom parku deset je stabala katalpe (sa dva se završava ovaj drvored), ali svi su oboljeli - stabla su im šuplja i kora se pomalo suši – pa je pitanje hoće li još koju godinu svojim mirisom očaravati Kiseljačane. Jedanaesto stablo u nešto boljem stanju nalazi se uz parking ispred šoping centra „Konzum“. Velika šteta bi bilo da ovo u Kiseljaku ukrasno drvo nestane, prije svega što je za ovo područje jedinstveno, a potom i zbog opojnoj mirisa njegovih cvjetova.
Dobro bi bilo kada bi Komunalno preduzeće, koje se brine o održavanju zelenih površina, ne samo o ovoj vrsti drveta nego zasada u parku generalno, angažuje holtikulturologa da pregleda i sačini opis stanja parkovnih nasada. Bio bi to možda lijek pa i spas katalpe, ali i nekih drugih vrsta ukrasnog drveća koje raste u kiseljačkom parku.
