Ponedjeljak, 15. travnja, 23:42. Svi ukućani zaspali.
Palim onaj nesretni HBO GO, kojega plaćam mjesecima, a koji je korišten jednom ili nijednom.
Dobih neka upozorenja od fanova na samom početku. ''Prva epizoda je malo gadna, ali navikneš se.''
Pa dobro, odvraćati ću pogled s vremena na vrijeme, koliko odvratno može biti, zaboga. U isto vrijeme razmišljam naglas, ''Što ima tu da mi se svidi. Tjerala sam sebe da zavolim neke emisije, serije, pjesme, koji cijeli svijet obožava, ali ja eto ipak ne. Star Wars, Bodak Yellow… uuuu i o ovoj Cardi B bih se mogla nagovoriti do ujutro. Zadruge, Farme, sve što je masovno obožavano, meni se eto ne sviđa. I nije u pitanju nikakav inat.

Upoznavanje

Za vrijeme prvih par epizoda, najprije sam upoznavala tko, što, kako i zašto. Gubila se u svemu. Sva imena slična. To je ono kada nama kinezi izgledaju svi isti i obrnuto. Odvratnih scena ima non stop, ako ste osjetljivi, ne preporučujem. I zbilja, navikne se čovjek, ali još uvijek na neke scene smanjim ton i pomalo žmirim, jer cenzura im je slabija strana, a meni, kao 'osjetljivoj cvjećki', se diže želudac.

Da je serija nepredvidiva i prepuna zapleta, da se primijetiti odmah s početka. Iako sam već dobrim dijelom ušla u drugu sezonu, već znam što da očekujem, da će mi neki od omiljenih biti pogubljen već s idućim nastavkom. Još dodatno, ne vjerujem nikome, jer kako likovi ne smiju dopustiti da vjeruju jedni drugima, makar im bili najbliži, tako ni vi kao gledatelji si ne smijete dopustiti da vjerujete bilo kojem liku. Već u idućoj sceni ćete doživjeti razočarenje.

Na pitanje da li sam postala najveći fan svijeta, nakon odgledane prve sezone, reći ću vam, nisam. Da sam se uhvatila da jedva čekam da pregledam iduću epizodu na miru, to jesam. Možda nema logike, ali prerano je još da dođem do točke obožavanja serije, ako i ikada.

Impresije

Ono što mene fascinira i ne znam koliko je realno za doba u kojemu je smještena radnja GOT-a, je činjenica kako se informacije i vijesti prenose brzinom poruke na messengeru. Kraljevstva su udaljena jedna od drugih, danima i danima jahanja na konju. Preko mora, do zida. Pa čak ni oni gavrani koji prenose poruke, ne mogu preletjeti tako brzo ili možda mogu.

Još jedna stvar koja me fascinira, kao samoprozvanom esteti. Kostimi, svjetlost, realnost dana i noći. Ako je noćna scena, morate dobro otvoriti oči, jer kao i u radnji, ni vi ne vidite ništa osim sjena i svjetlosti svijeće ili mjesečine, nevjerojatna količina detalja, savršeno ukomponiranih u scenu. U par scena se uhvatim kako razmišljam, ''koja bi ovo bila dobra fotografija''. Svjetlost je stvar koja me privukla i fotografiji. Igra sjene i svjetlosti je ključna za prizivanje određenog raspoloženja. Mrzim nekada tu svoju prirodu, kada se odlučim koncentrirati na te stvari, umjesto na radnju.
Primjerice, odgledala sam neki dan jednu niskobudžetnu dramu. Toliko banalnosti u detaljima sam uočila da me jednostavno odvratilo od radnje.
Scenografija je odrađena toliko savršeno, da je nemoguće uočiti razliku između stvarnosti i kompjuterski dodanih scena. Tu je i naša lijepa Hrvatska, koju sam prepoznala odmah s početkom druge sezone, na koju trebamo biti izrazito ponosni. GoT tehničke prirode, bez trunke zamjerke, ma kakve zamjerke, da ti padne vilica do poda, ako si tip koji uoči sve i svašta. Neću ni da spominjem uvodnu špicu. Ako išta obožavam, onda je to uvodna špica.

Dobra stvar je da nisam uočila puno klišeja u epizodama koje sam do sada odgledala. Mrzim klišeje, to smo prevazišli sa 15 godina.

Na kraju mogu reći da osjećam zahvalnost što sam rođena u iole civiliziranom svijetu, koliko smo napredovali kao ljudi od tog srednjeg vijeka, za pojedince u ovom tekstu nema mjesta.
Govorim za ljude otvorenog uma, more različitosti među nama, koje prihvaćamo kao nešto sasvim normalno. Ratova nikada neće prestati, nedužni ljudi će uvijek umirati i stradati, poput radnje iz GOT-a, jedina razlika je što danas ratujemo na elegantniji, ali daleko smrtonosniji način.
Još jedna stvar, držite se one oznake 18+ i zaboga, ne gledajte GoT pred djecom. Teško je procesuirati sve što vidimo i nama odraslima 'osjetljivim cvjećkama', a kamoli djeci.

Nina P/artinfo.ba