Matija Ambroz Gubec, vođa Seljačke bune, pogubljen je na današnji dan u Zagrebu 1573. godine. Gubec je danas jedan od hrvatskih nacionalnih simbola i simbol borbe protiv nepravde.
Prije bune Matija Gubec bio je kmet na stubičkome vlastelinstvu Franje Tahija u Hrvatskom zagorju. Prema urbaru iz 1567. godine Gubec se spominje pod imenom Ambroz. U historiografiji se od 1622. godine spominje pod imenom Matija.
Vodio je pripreme ustanka i predvodio dio seljačke vojske u Zagorju, gdje je, moguće, proglašen i seljačkim kraljem. Nakon gušenja bune zarobljen je i odveden u Zagreb, gdje je (prema povjesničaru M. Istvánffyju) mučen užarenim kliještima, okrunjen užarenom željeznom krunom i raščetvoren.
‘Nemilosrdan i neumjeren bio je postupak protiv onih, koji su se predali ili bili zarobljeni. Na sve strane po obližnjim stablima i seoskim kućama visjeli su na poprečno spojenim motkama, da ih svatko može vidjeti, a na jednoj vrlo visokoj i razgranatoj divljoj kruški, koja slučajno bijaše izrasla uz vojničku cestu, bijaše o konopcu obješeno šesnaest ili više nesretnih seljaka i izloženo vjetrovima da ih njišu i pticama da ih kljucaju.
Mnoga kulturno-umjetnička društva nose ime Matije Gubeca. August Šenoa je napisao povijesni roman Seljačka buna, u kojem je Matija Gubec glavni lik. Naslovna fotografija članka je djelo Ottona Ivekovića ‘Smaknuće Matije Gubca na trgu ispred crkve sv. Marka u Zagrebu’. U Stubici mu je Antun Augustinčić izradio spomenik. Vatroslav Mimica je 1975. režirao film ‘Matija Gubec’.
artinfo.ba/preuzeto s portal.braniteljski-forum
