Prvonagrađeni rad natječaja HKD-a Napredak i SŠ Ivan Goran Kovačić napisala je Božana Sumić, učenica osmog razreda Osnovne škole Lepenica.
ŠTO MENI ZNAČI DOŠAŠĆE I BOŽIĆ
Kao što je to običaj za Božič u većini obitelji i moja se cijela okupi kako bismo proslavili najradosniji blagdan zajedno, ma gdje bili. Znate ono, zornice, spremanje kuće, miris kolača, ukrašavanja, svečane mise, svečani ručkovi i mnogo veselja. Prošli Božić je ipak prošao malo drugačije.
Čestrnaestog listopada rodio se moj najmlađi rođak. Na otoku Visu! Zbog toga smo ovaj Božić svi proveli kod mog strica i strine. Isprva sam bila pomalo tužna, jer za mene Božić nije mogao imati svoju čaroliju bez snijega i naših tradicionalnih običaja kod bake. Ipak bila sam sretna, jer sam bila sa svojom obitelji.
Došli smo tri dana prije samog Božića. Baka i dida već su bili tu. Moja rodica bila je veoma uzbuđena taj dan, jer su vrtićarci i prvašići kitili veliki bor na rivi. Vatrogasci su ih dizali u košari kamiona jedno po jedno i svako dijete je okačilo na bor po jednu kuglicu. Oh, kako uzbudljivo! Mnogo je roditelja i ostalih članova obitelji bilo okupljeno okolo. Vrlo radosna družina! I pjevalo se. Netko bi s jednog kraja započeo pjesmu, a potom bi se od usta do usta pjesma raznijela na cijelu gomilu ljudi. Tu sam prvi puta čula neku vrlo neobičnu melodiju, čiji tekst uopće nisam mogla razumjeti. Rekli su mi da je to neka otočna adventska tradicionalna skladba i da je sasvim normalno da ju ne mogu razumjeti, jer oni imaju neki svoj poseban jezik.
Po povratku doma počeli smo praviti i kolače. Jedan od mojih najdražih dijelova Božića. Većina kolača koje je strina napravila bili su drugačiji od naših uobičajenih. Neki su mi se svidjeli, a neki nisu. Znate li što je rogač? Uh, ja ga želim zaboraviti. Tako sam bila sretna što je baka prije našeg dolaska napravila neke njene uobičajene kolače. Živjele šape!
Stvar koja mi je bila najčudnija i definitivno najneuogodnija tog Božića bilo je vrijeme. Iako nije bilo snijega, bilo je veoma hladno i vjetrovito, posebice pri šetnjama uz obalu. Bio je to najstrašniji vjetar koji sam ikada osjetila. Tako sam naučila što " puhanje kroz kosti" zapravo znači. Na žalost ni more nije bilo ono mirno more iz mojih snova. Bilo je tmurno. Tamno i nakostriješeno. A, borovi?! Tek u tragu miris koji pamtim od ljeta, dugačke grane koje se strahovito ljuljaju i jeziv zvižduk vjetra kroz šumarke. Ništa nije izgledalo kao ljeti.
Svanuo je i Badnji dan. Probudio me miris nekog posebnog slatkog kruha. Pripreme su u punom jeku. Kuha se, sprema i svatko ima neki zadatak. Moj je bio guljenje krumpira i igranje s rodicom u obližnjem parku.
Kako sam već navikla ići na polnoćku, kada su mi rekli da idem na nju s rodicom predpostavila sam kako ćemo prije toga okititi bor, kao što je to uobičajeno. No onda su mi objasnili da je to bila
dječja polnoćka. Ona je bila u šest sati kako bi djeca mogla osjetiti čar ove posebne mise. Zanimljivo je da je na toj misi nekako bilo više baka i djedova nego sam ikada vidjela na polnoćki.
Vratile smo se kući gdje smo okitili bor. Konačno! Bilo je tako veselo. Svi su okačili po neki ukras, a naš vitki dida je smjestio zvijezdu na vrh, naravno uz mnogo smijeha.
Nakon toga svi smo sem strine koja je ostala paziti malog rođaka i rodicu koji su već bili zaspali, otišli na pravu polnoćku. Iako mi je ovo bilo već druga polnoćka toga dana bila sam veoma raspoložena. Konačno je Božić mogao doći!
Kada smo izašli ispred crkve vidjeli smo vatromet. Koliko god bio lijep, ni sad ne shvatam što maleni Isus ima zajedničkog s vatrometom. Ta, ne slavimo Novu Godinu!
Možda pokušavaju dočarati Betlehemsku zvijezdu?!
Vratili smo se kući i gledavši svog usnulog rođaka, pomislih na malenog Isusa koji je morao ležati na tvrdoj i hladnoj slamici. Ma ne, nije! Kakva bi to majka bila da ga je ostavila da mu bude hladno. Marija ga je sigurno grlila i grijala najviše što je mogla. Kao i moja strina sada. Pomislivši ovo, osjetila sam mamin zagrljaj koji me opominjao kako je vrijeme za spavanje. Bila sam veoma zahvalna za taj zagrljaj, ali i za to što sam mogla biti sa svojom obitelji u ovakvom domu, pa makar i bez snijega.
Sretan ti rođendan, Isuse!
Božana Sumić
8.razred
