Blažena s. Berchmana svoje je ekumensko i misionarsko poslanje ostvarila upravo onako kakvu je viziju o djelovanju Družbe imala utemeljiteljica Majka Franciska. U Breškama je privatno poučavala muslimansku djecu čitati i pisati, a nadarenije i njemački jezik, pa su je prozvali “turskom sestrom”.

Kao takva bila je poznata i na pravoslavnim Palama, kamo dolazi po drugi puta 1939. godine, u dobi od sedamdeset i četiri godine. Iste godine Katolički tjednik o njoj izvještava:

I s. Berchmana nalazi se na Palama. To je prva od sestara koje su došle u Bosnu. Učinila je mnogo dobra u školi, u novicijatu i izvan kuće. Mi je od dragosti zovemo “turska sestra”. Da, činila je dobro djeci i mještanima Pala pravoslavne vjeroispovijesti pa je prozvana i “srpskom majkom”, prenosi Narod.hr.

Sjećamo se blažene s. Berchmane Leidenix, čiji se život može sažeti u nekoliko riječi: prošla je Bosnom čineći dobro.

Karolina Anna rođena je 28. studenoga 1865. u Enzersdorfu nedaleko Beča. Rano je ostala bez oca, te se obitelj našla u teškom ekonomskom stanju.

Majka Jozefa nije imala dovoljno sredstava za školovanje svojih dviju maloljetnih kćeri pa ih je Majka Franziska Lechner, Utemeljiteljica novoosnovane Družbe Kćeri Božje ljubavi, besplatno primila u internat u Beču.

Časna sestra Bercmana živjela svetim životom – ljubavi

U svojoj sedamnaestoj godini života Karolina Anna odlučuje postati članicom te redovničke Družbe. Godine 1882. ulazi u novicijat; redovničko odijelo i ime sestra Berchmana prima iz ruku same utemeljiteljice. Vrijedno je spomenuti da je s njom u novicijatu bila i sestra M. Luka Liengitz, dobro poznata sarajevskim vjernicima i posjetiteljima njezina groba na Betaniji.

Nije slučajno da su u istom novicijatu dvije buduće misionarke koje će u Bosni Bogu darovati svoje živote, ali na različite načine. Nakon položenih prvih zavjeta 1883. s. Berchmanu i s. Luku Božja providnost je odvela u Bosnu, gdje su ostale do kraja života.

Mlada s. Berchmana, vrlo sposobna i zauzeta učiteljica, radila je u školi u Tuzli, a kasnije u Sarajevu i na Palama, a s. Luka kao vratarica u Zavodu sv. Josipa u Sarajevu. O s. Berchmani imamo sljedeće svjedočanstvo: “Bila je uvijek savjesna u svom zvanju i postigla je lijepe rezultate na području znanja i odgoja, a držala je uzornu disciplinu u svojim razredima. Njezin je život bio uvijek besprijekoran.”

Nakon bogatog školskog iskustva, u svojoj šezdesetoj godini života preuzima službu učiteljice novakinja. Tijekom šest godina odgojiteljskoga rada, riječju i primjerom odgojila je šezdesetak sestara novakinja. U Nekrologu sestara o njoj je zapisano: “Po naravi je bila vrlo stroga, ali je imala veliku želju da mladim sestrama novakinjama ulije pravi duh te budu dobre redovnice. Uz tu svoju prirodnu strogost bila je vrlo dobra odgojiteljica mladih.”

Uložila je sve kako bi novakinje što više približila Bogu i tako ih pripremila za budući redovnički život. Bila je redovnica duboke vjere, mudra i vrlo inteligentna, ali skromna i ponizna. Poticala je mlade sestre na vježbanje strpljivosti:

Budite strpljive i sve će biti dobro.

“Turska sestra” i “Srpska majka” – sestra Berchmana

Zračila je vedrinom i ljubavlju prema svome Zaručniku Isusu. O širini njezine duše svjedoče sestre koje je odgajala. Pamte je kao “svijetli uzor u molitvi i žrtvi”, kao jednu „svetu i pobožnu dušu, punu Boga”. Svima je bila prava majka, “živi primjer za nas mlade redovnice“. Ostat će im u sjećanju po sadržajnim poukama i mnogim krepostima, posebice po pobožnosti, samodisciplini i ljubavi prema siromaštvu.

Blažena s. Berchmana svoje je ekumensko i misionarsko poslanje ostvarila upravo onako kakvu je viziju o djelovanju Družbe imala Utemeljiteljica Majka Franziska. U Breškama je privatno poučavala muslimansku djecu čitati i pisati, a nadarenije i njemački jezik, pa su je prozvali “turskom sestrom”.

Kao takva poznata je i na Palama, kamo dolazi po drugi puta 1939., u dobi od sedamdeset i četiri godine. Iste godine Katolički tjednik o njoj izvještava: “I s. Berchmana nalazi se na Palama. To je prva od sestara koje su došle u Bosnu. Učinila je mnogo dobra u školi, u novicijatu i izvan kuće. Mi je od dragosti zovemo “turska sestra”. Da, činila je dobro djeci i mještanima Pala pravoslavne vjeroispovijesti pa je prozvana i “srpskom majkom”.”

Sestra Berchmana je u Bosni proživjela pedeset i osam godina. Trudila se što bolje svladati hrvatski jezik da bi se mogla što više približiti siromasima i patnicima.

Četnički pokolj u Goraždu i bacanje mrtvih tijela u Drinu

Nekoliko mjeseci prije mučeničke smrti sažimlje svoj život u jednu rečenicu: “Za dvoje sam Bogu beskrajno zahvalna: da sam rođena i odgojena u katoličkoj vjeri i da sam postala redovnica.” Nije ni slutila da će za kratko vrijeme radi tih dviju vrednota – vjere i redovničkog poziva – podnijeti mučeničku smrt.

Predvečer 11. prosinca 1941. srpski četnici su je izveli iz samostana na Palama zajedno sa sestrama. Zločinci su bili naoružani oružjem, a časne sestre s krunicama u ruci. Dva tako moćna oružja, a toliko suprotna.

Sestra Berchmana, koja zbog starosti nije mogla slijediti kolonu, ubijena je u Sjetlini 23. prosinca 1941. godine. Imala je 76 godina. Ne zna joj se za grob, kao ni za grobove ostalih sestara, koje su ubijene 15. prosinca u Goraždu i bačene u Drinu.

Njihovo mučeništvo je najočitije svjedočanstvo života u ljubavi Trojedinog Boga po mjeri križa, navodi se.

U Goraždu su tih dana četnici zaklali nekoliko tisuća ljudi i bacali ih s mosta u Drinu. U to vrijeme u Goraždu je živjelo i nekoliko stotina katolika koji su bili žrtve tog pokolja, a ostale žrve bili su muslimani prema kojima su četnici gajili osobitu mržnju, kao i u posljednjem ratu.

I kao što križ ostaje vječna objava ljubavi Božje prema čovjeku, tako i mučeništvo ostaje ideal savršene ljubavi na koju je pozvan svaki čovjek. Palma mučeništva bl. Drinskih mučenica rasla je i sazrijevala u tišini i skrovitosti života provedenog u Božjoj blizini i vjernom življenju u zajedništvu sa sestrama. Upravo je to s. Berchmana rado naglašavala. Mučenici su uvijek znak radikalne novosti u nasljedovanju Isusa Krista, ali i izazov ne samo osobama posvećenog života nego i svim vjernicima, osobito mladima koji žele vjerno živjeti evanđelje.

Sestra Berchmana, vjeroučiteljica i učiteljica s velikim ekumenskim srcem, koja je “prošla Bosnom čineći dobro”, ostaje trajni putokaz i ohrabrenje na putu posvećenog života, ali i moćna zagovornica kod Gospodina./HMS/