Smislili smo način kako ćemo pokušati razbiti monotoniju ponedjeljka. Ponedjeljak će biti dan za našu rubriku Literarni kutak, u kojoj ćemo donositi kraće literarne radove i poetske ostvaraje. I vi nam se možete pridružiti, pošaljite nam svoje radove, one najbolje ćemo rado objaviti.
Božić u bjelini duše
Tiho se rasplinjavala bijela,snježna noć.Treperile i drhtale staklaste zvijezde i klizile po tamnom noćnom svodu. A u sjajnom blještavilu boja i reklama,u užurbanom prazničnom hodu i nervozi kupaca po tržnim centrima ja sam tražio novorođenoga Krista.Nisam ga nalazio.Nisam ga našao ni u bogatim ukrasima,ni u raznobojnim svjećicama koje trepere...Ni u raskošno ukrašenim darovima u rukama prolaznika... A onda sam u tamnoj,neosvijetljenoj uličici ugledao svjetlo.Niske,oronule kućice sa drvenim,prastarim prozorima sa kojih se ljuštila boja.Neka nevidljiva sila,nezaustavljivo me vukla do prozora iza kojeg se nazirala nježna,ljubičasta svjetlost.Tiho,na prstima,kao tat prislonio sam oznojeno čelo na hladni prozorski okvir.Ono što sam vidio zapanjilo me...Za drvenim stolom zaštićenim bijelim stoljnjakom,sjedilo je četvero ljudi... Otac,majka i dva malena anđela - dječak i djevojčica.Na licima im se presijavao blaženi smiješak a na oskudnom stolu vidio sam komadiće sira,kruh i pladanj pite. U kutu se kočoperio malen,nezgrapan bor sa papirnatim ukrasima na njemu...Pogledom sam tražio darove pod borom,ali ničega nije bilo ...U duši mi se odlamala jedna gorka i oštra gromada.Čemu se smješkaju ti ubogi ljudi? Pjevaju!Zaboga,pa oni pjevaju!"Tiha noć,sveta noć",odjekivalo je iz roditeljskih grla."Tiha noć,sveta noć",piskutavo su pratila dječica... Treperile se zvijezde,a meni se činilo sa se i one osmjehuju. Daleko od buke,od raskoši i sjaja,u ubogoj trošnoj kućici vidio sam Krista.Sjedio je na klimavom stolčiću i bdio nad ovom malom obitelji.Krist koji se zato i rodio,da ohrabri malene i ponizi velike.Koji se rodio da slijepci progledaju a moćnici oslijepe.A ništa nije tražio,tek skromni dom u srcima pravednika. On nije htio bogatstvo,raskoš i obilje kića...U bjelini duše očajnih i prezrenih,malih i skromnih zauvijek se nastanio i iznutra ih obasjao svojom božanstvenom milošću...I daje im snagu da usprkos bolu,gladi i tuzi osjete toplu Kristovu ruku na ramenu.Ruku što zvijezde u zlato rasplinjava i vjetar pogledom savladava! On jedan i jedini,pravi Bog i pravi čovjek!!!
B.Marković/artinfo.ba
