Poražavajuća statistika škole u hrvatskom povratničkom selu Grahovčići
Najbolji pokazatelj istinskog povratka života u bilo koje prograničko mjesto u BiH su škole, odnosno broj učenika koji ih pohađa, jer ako u školi ima djece u mjesto se vratio život. Nažalost, o povratku života u selo Grahovčiće koje pripada župi Brajkovići, u općini Travnik, upravo na primjeru mjesne škole, teško je govoriti. Od prijeratnih 180 učenika, danas ovu školu pohađa njih samo šest.
"Nekad je ovo bila samostalna škola s po dva odjela svakog razreda", tužno se prisjeća domar Zvonko Tustonja, prijeratnog života u Grahovčićima, čisto hrvatskog sela u općini Travnik.
Mladen Injić, danas je jedini učitelj u Grahovčićima.
"Šest učenika u kombiniranom odjelu ovdje pohađa drugi, četvrti i peti razred osnovne škole. Djeca su divna i s njima je lijepo raditi, ali je teško gledati da ih je tako malo", kaže nam učitelj Injić, također Travničanin, rodom iz mjesta Paklarevo.
Zbog malog broja učenika škola u Grahovčićima nakon rata djeluje kao područna škola Osnovne škole u Novoj Biloj.
Iako je djece u školi u Grahovčićima malo, promatrajući povratak u ovom mjesto kroz prizmu brojnih opstrukcija na koje su nailazili povratnici, ovaj broj školske djece nije nikakvo iznenađenje, kažu povratnici u ovaj kraj nabrajujući sve nevolje koje su ih snašle u ratu i nakon njega. U ratu su Grahovčići do temelja porušeni, jednako kao i ostala sela župe Brajkovići kojoj pripadaju. S više od pet tisuća vjernika, Brajkovići su prije rata bili najveća župa u općini Travnik. Kako su u župi živjeli isključivo Hrvati, motiva za povratak odmah nakon rata nije nedostajalo ali ni ideja kako ga zaustaviti. S obnovom obiteljskih kuća pokrenuti su i radovi u obližnjem rudniku ugljena „Abid Lolić“. Iskapanja ispod sela zabranjena prije rata, dovela su do pucanja zidova tek obnovljenih kuća. Povratak je tako miniran. Doslovno! Na scenu su potom stupili dvostruki kriteriji prema kopanju ugljena na površinskim jamama. Ono što je Bošnjacima bilo dopušteno, iskapati i prodavati ugljen, hrvatskim povratnicima je zabranjeno, pa čak i kad bi ugljen kopali samo u manjim količinama, za vlastite potrebe.
Ni sigurnosno stanje u ovom kraju nikad nije bilo zadovoljavajuće, a kulminiralo je prije nepune tri godine, ubojstvom poznatog poduzetnika Joze Kafadara, u susjednom selu Ovnak. Kafadari su jedini koji su povratnicima u ovaj kraj ponudili posao kao važan uvjet ostanka.
"Bez njih ovdje više ne bilo nikoga", kaže nam jedan od malobrojnih povratnika u ovaj kraj općine Travnik u kojemu danas živi tek par stotina od prijeratnih nekoliko tisuća Hrvata.
Uzimajući u obzir sve navedeno kao i izražen trend odlaska iz sredina s daleko boljm uvjetima života, mala zajednica školaraca u Grahovčićima zajedno s njihovim učiteljem može se promatrati i kao pozitivan primjer za čiji opstanak se valja boriti. O toj borbi ovisi i hoće li učenika o područnoj školi u Grahovčićima ipak biti više ili će se i malobrojna škola u ovom mjestu ugasiti, a s njom i posljednja nada u povratak života u Grahovčiće.
artinfo.ba/ap
