Obiteljskim zajedništvom i druženjem Matolinčini potomci čuvaju sjećanje na ženu čiji je život vrijedan divljenja
Pored mnoštva ljudi o čijim životnim uspjesima i dostignućima svakodnevno slušamo, uz priznanja i nagrade koje dobivaju, u sjeni nerijetko ostanu oni koji su za života također napravili nevjerojatna i divljenja vrijedna djela. Poput žena koje su, uglavnom same, na životni put izvele brojnu djecu, ostavivši iza života provedenog u siromaštvu, neprocjenjivo bogatstvo brojnih potomaka. Mara Šimić Matolinca jedna je od takvih žena.
Životni put Mare Šimić Matolince, rođene Buzuk započeo je u selu Gaj nadomak Lepenice 23. listopada 1911. , a završio je 1997.godine. Od samog početka bio je težak i trnovit.
Mara je s tri godine ostala bez roditelja te brigu za nju i sestru preuzima obitelj Brnjić. S 19 godina udaje se za Matu Šimića koji je poput mnogih s ovog područja nestao 1945., vihoru Drugog svjetskog rata. Mara s 34 godine, s četvoro djece i trudna s petim, ostaje sama. Nekoliko godina poslije udaje se za Peru Šimića i taj je brak blagoslovljen s još dvoje djece. Uz Perina dva sina iz prvog braka imali su brojnu obitelj koja je brojala 11 članova. No, i Pero umire te Mara ponovno ostaje sama, ovog puta s devetoro djece koju sama podiže u vrlo teškim poratnim vremenima. Usprkos siromaštvu u kojem se živjelo, Mara Šimić Matolinca iza sebe je ostavila neprocjenjivo bogatstvo. Djeca su joj darovala 20 unučadi, ima i 35 praunučadi te 14 šukun unučadi. Sa nevjestama i zetovima Matolinčina obitelj broji više od 130 članova. Dio njih živi u dolini Lepenice, a dio ih je rasut po cijelome svijetu, od Austrije i Njemačke do Švedske i Australije .
Kako bi odali počast majci, baki, prabaki i šukun baki, Matolinčini potomci na inicijativu njih četvorice Zdenka Muse, Danijela Milosa, Marija Šimića i Maria Perića, odlučili su kako god imaju priliku okupiti se u što većem broj u znak sjećanja na ovu iznimnu i u cijelom kraju cijenjenu ženu.
Šimica sijelo nazvali su skup koji polako prerasta u tradiciju. Ove je godine okupio oko polovice Matolinčinih potomaka, njih 65. Započeo je u znaku sjećanja i molitve na katoličkom groblju u Ljetoviku na kojem je Matolinca pokopana, a molitvu za njezinu i duše drugih u međuvremenu preminulih članova njezine obitelji, predvodio je fra Ivica Perić, dugogodišnji misionar u Africi.
U duhu obiteljskog zajedništva, druženje se nastavilo u blizini obiteljske kuće u kojoj je Matolinca živjela, uz neizostavne priče i sjećanja na njezinu blagost i ljubav prema Bogu i obitelji, ali i spremnost na žrtvu uz koju je savladala sve izazove i životne kušnje. Njezini potomci za svu ljubav koju im je darovala kao majka, baka i prabaka, odužili su joj se obiteljskim zajedništvom i čvrstom povezanošću, ali i tradicijom sjećanja, podsjećajući nas da najveći heroji među nama nisu samo oni koje krase razne titule već su to često obični ljudi koji snagom, ljubavlju i strpljivošću stvaraju novi život koji je jedina istinska vrijednost koju iza sebe ostavljaju.
A Matolinca je iza sebe ostavila pravo bogatstvo. Zahvalnost za neprocjenjiv dar života u teškim vremenima potomci joj odaju sjećanjem koje živi desetljećima nakon njezine smrti te obiteljskim zajedništvom koje čuva na okupu sva blaga koja im je Matolinca za života ostavila.
artinfo.ba
