(FENA) Problem vezan za dojave o bombama nije više postao fenomen, on je više, ako pratimo unazad četiri-pet godina i u regionu i u Bosni i Hercegovini postao sredstvo - alat za destabilizaciju društva. Često se povezuje i sa određenim političkim motivima, te sa određenim izbjegavanjima obaveza koje imaju oni koji su kao lažni dojavljivači - kazao je u razgovoru za Fenu prof. dr Armin Kržalić, sa Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu.

Naglasio je da se očito radi o jednom planskom djelovanju, upravo kako bi se iskoristile te prilike - destabilizacija društva povezano s političkim motivom i vanjskim utjecajem.

Govoreći o tome gdje sistem zakazuje dugi niz godina kada je u pitanju taj problem,  Kržalić je istakao da je prije svega, kada se sagleda kompletna situacija, u pitanju nedostatak integriranog sistema, rane detekcije i koordinacije između entiteta, nivoa vlasti, ali i drugih subjekata koji bi trebali biti uključeni u proaktivno rješenje.

- Ključna riječ je upravo - proaktivno rješenje vezano za praćenje prijetnji, za ranu detekciju prijetnji, obavezno uvježbavanje tamo gdje su na meti objekti, škole, trgovački centri, da se jednom prestane sa tradicionalnim pristupom stalnih evakuacija, nego da svako preuzme svoju odgovornost shodno povjerenom zadatku i da zato odgovora, bez obzira da li se radi o osobi koja je zadužena za sigurnost u školama ili osobama koje rade na skenerima pri ulazu u određene institucije koje su česta meta - kazao je Kržalić.

Dodao je da je problem i nedostatak odgovornosti, te liderstva koji bi na najbolji način iskoordinirao to.

Naglasio je da je veoma važno posvetiti se i kaznenim mjerama za lažne dojave i transparentom izvještavanju javnosti.

- Potrebno je da znamo koliki je taj broj, koliko je rasvijetljeno slučajeva, što nije rasvijetljeno, zbog čega nije rasvijetljeno i da se zna što su motivi i tko su počinitelji. To je ono što nam nedostaje. Ako gledamo sa aspekta hibridnih prijetnji, moguće da se i ove prijetnje koriste u cilju dezinformacija u cilju jednih aktivnosti nevidljivog neprijatelja koji stvara strah u društvu, dijeli društva, od lažnih dojava o bombama do kampanja na društvenim mrežama. To su isto aktivnosti koje su većinom usmjerene iz vana i zbog toga je potrebama bolji rad obavještajne službe - kazao je Kržalić.

Naglasio je da je Bosni i Hercegovini potreban dobar pristup sistema reagiranja na te dezinformacije, a to je u suštini nemoguće bez jednog centraliziranog centra za borbu protiv dezinformacija, koju BiH nema.

- Imamo primjer Estonije, koja je uspješno zaustavila slične napade i za ovo pitanje možemo učiti od nje vezano za hibridne prijetnje i dezinformacije, a tu svakako možemo svrstati prijetnje vezano za dojave o bombama - poručio je Kržalić.

Prof. dr Amela Dautbegović, sa Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu u razgovoru za Fenu, govorila je o psihološkim obrascima, posebno kod mladih i adolescenata, koji stoje iza dojava o bombama.

- Fenomen učestalih lažnih dojava o bombama može se objasniti i razumjeti kroz više psiholoških obrazaca koji se često prepliću, posebno kod mladih i adolescenata- kazala je prof. dr Dautbegović.

Pojašnjavajući motive takvog ponašanja s psihološkog aspekta, posebno kada je riječ o dojavama u školama i tržnim centrima, istakla je da su na prvom mjestu traženje pažnje i osjećaj kontrole.

Kod adolescenata je izražena potreba za vidljivošću i utjecajem. Lažna dojava može privući pažnju medija i institucija i stvoriti osjećaj moći, odnosno doživljaj da pojedinac može zaustaviti sistem.

Kao drugi važan faktor navodi modeliranje ponašanja, koje se objašnjava kroz teorije socijalnog učenja u psihologiji.

- Ljudi uče promatranjem drugih. Kada se u medijima i na društvenim mrežama pojavljuje veći broj ovakvih slučajeva, takvo ponašanje se vremenom normalizira. Time se snižava psihološka barijera i javlja se stav da, ako mogu drugi, mogu i ja. U nekim slučajevima dolazi i do direktne imitacije, zbog čega je važno biti oprezan u načinu izvještavanja o ovakvim događajima - ističe Dautbegović.

Naglašava da značajnu ulogu ima i suvremeni digitalni kontekst, koji omogućava veću distancu i smanjenu empatiju.

Online okruženje stvara osjećaj anonimnosti, pa osoba koja je počinila ovakvo djelo ne vidi direktne posljedice, poput panike i straha kod djece i roditelja. Zbog toga se lakše distancira od moralne odgovornosti. Uz to, kod mladih je izražena impulzivnost, pa teže sagledavaju dugoročne posljedice svojih postupaka. Ono što iz njihove perspektive može djelovati kao šala može prerasti u ozbiljan problem, koji tek naknadno prepoznaju kao rizičan, pojašnjava.

Na pitanje što se može učiniti kako bi se smanjile takve pojave i oblici destruktivnog ponašanja, Dautbegović naglašava da sama reakcija nije dovoljna, iako je nužna, te da je jednako važna i prevencija. Najefikasnije mjere su one koje djeluju na psihološke uzroke. Škola je primarna linija prevencije i ne smije biti samo obrazovna institucija, nego i razvojno psihološka sredina. To podrazumijeva, kako je navela, razvijanje socioemocionalnih kompetencija kod djece i mladih, uključujući empatiju, samokontrolu, odgovornost i smanjenje impulzivnosti.

Također ističe važnost dostupne psihološke podrške za sve učenike, ne samo za one koji su prepoznati kao rizični.

- Mnogi mladi se suočavaju s anksioznošću, frustracijom ili potrebom za pažnjom, a da to ne iskazuju otvoreno. Zato je rana intervencija ključna - kazala je Dautbegović.

Naglašava i potrebu da škole budu siguran prostor za izražavanje.

- Mladi trebaju imati mjesto gdje mogu reći da su pod stresom, ljuti ili preopterećeni, jer bez toga frustracija traži izlaz. To važi i za djecu i za odrasle - istakla je.

Jedan od važnih segmenata djelovanja je i unapređenje digitalne pismenosti.

- Potrebna je edukacija o posljedicama digitalnog ponašanja i razbijanje iluzije o anonimnosti. Važno je uspostaviti ravnotežu između razumijevanja i odgovornosti. Mladi trebaju znati da lažne dojave nisu šala, već krivično djelo koje ima stvarne pravne i životne posljedice. Istovremeno, o ovoj temi treba govoriti bez senzacionalizma i dramatizacije, uključujući i medijski prostor - kazala je Dautbegović.

Dodaje da pretjerana pažnja može dodatno potaknuti imitaciju.

- Zbog toga je važno odgovorno izvještavanje medija i institucija. Ne treba romantizirati niti dramatizirati slučajeve, niti stavljati fokus na počinitelje, posebno kada je riječ o maloljetnim osobama. Također je važno izbjegavati detalje koji bi mogli poslužiti kao svojevrsno uputstvo za imitaciju - naglašava Dautbegović.

Ističe i važnu ulogu roditelja, posebno kroz edukaciju i prepoznavanje promjena u ponašanju djece.

Roditelji trebaju obratiti pažnju na povlačenje, ljutnju ili izraženu potrebu za pažnjom, kao i graditi otvorenu komunikaciju s djecom.

Govoreći o širem kontekstu, navodi da podaci Ministarstva obrazovanja ukazuju na prisutnost povišene anksioznosti, depresivnih i psihosomatskih simptoma kod učenika.

- Ne treba to dramatizirati, ali značajan broj mladih izvještava o neprijatnim emocionalnim stanjima. To ukazuje na potrebu da obrazovni sistem ne bude usmjeren samo na intelektualni razvoj, nego i na emocionalni i socijalni razvoj učenika. Mladi trebaju razviti kapacitet da prepoznaju i verbalizira vlastite poteškoće i potraže pomoć kada im je potrebna - ističe Dautbegović.

Zaključuje da je odgovornost na cijeloj zajednici.

- Potreban je holistički pristup koji uključuje obitelj, školu, vršnjačko okruženje i širu društvenu zajednicu. Svaki segment ima svoju ulogu, od primarne obitelji do nastavnika koji trebaju biti osposobljeni da prepoznaju odstupanja u ponašanju. Obrazovni sustav treba kontinuirano preispitivati izvore stresa i preopterećenosti kod učenika te unapređivati komunikaciju, kako bi se mladi osjećali sigurno i imali povjerenje da mogu izraziti poteškoće s kojima se suočavaju - poručila je prof. Dautbegović u razgovoru za Fenu. 

artinfo.ba