U bazilici „Santa Maria in Aracoeli“ 8. listopada euharistiju je predslavio vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić, a propovijedao banjolučki biskup mons. Željko Majić,piše nedjelja.ba.
U koncelebraciji je bilo 12 svećenika među kojima i fra Miljenko Šteko, gvardijan Međunarodnog zavoda Antonianum u Rimu.
Biskup Majić je u svojoj propovijedi razmatrao tri povijesna brda i njihov značaj u Božjem planu spasenja: Kapitol, Akropolu i Kalvariju. Napomenuo je da mnogi pogrešno smatraju ta tri brda trima granama istog stabla koje predstavljaju društvenu, intelektualnu i duhovnu dimenziju čovjeka. Po tom razmišljanju, Kapitol bi bio škola vladanja, Akropola škola promišljanja, a Kalvarija škola ljubavi. Biskup se s time slaže samo djelomično, ističući da su moć bez mudrosti tiranija, mudrost bez ljubavi oholost, a ljubav bez djelovanja sentimentalnost.
Međutim, biskup Majić je upozorio da takvo razmišljanje zanemaruje korijen tog stabla – samog Boga. Budući da su Kapitol i Akropola odbacili taj korijen, odnosno Boga, oni su propali. Nasuprot njima stoji Kalvarija, koja je Emanuel – S nama Bog, i zato je ona vječna. Stoga, naglasio je biskup, vjernici moraju moliti da u njima živi duh Kalvarije. To nije Kalvarija kao vječna patnja, već kao put do vječnog života i istinske ljubavi, vladanja u služenju te usklađivanja vlastitih misli i životnih putova s Božjom misli. Samo na taj način, poručio je biskup, naš će život postati žrtvenik koji rađa Krista.
Osvrnuvši se na baziliku Aracoeli, biskup je istaknuo njenu posebnu važnost za katolike i Hrvate iz BiH, budući da su u njoj položeni zemni ostaci pretposljednje bosanske kraljice Katarine Kosače-Kotromanić. Biskup Majić je kazao da kraljica Katarina uči da se život ne mjeri „onim što posjedujemo, već onim za što smo spremni trpjeti“. Iako je izgubila sve zemaljsko, nije izgubila ono najvrjednije: vjeru u Boga. Kraljica Katarina je time simbol nade da ništa nije izgubljeno dok se život gradi s Bogom i u Bogu.
Podsjetimo, u bazilici Aracoeli u Rimu nalazi se grob supruge bosanskog kralja Stjepana Tomaša, posljednje bosanske kraljice, Katarine Kosača-Kotromanić (ponekad se kaže i pretposljednje iako je supruga Stjepana Tomaševića Mara gotovo potpuno iščezla u povijesnim vrelima i bespućima).
U bijegu pred turskim osvajačima kraljica Katarina, noseći preostale kraljevske insignije, stigla je u Rim. Tamo je umrla 25. listopada 1478. kao franjevačka trećoredica. Želju da bude pokopana u bazilici Aracoeli kraljica Katarina je izrazila u svojoj oporuci u kojoj svoje zemlje, Bosansko Kraljevstvo, ostavlja djeci u nasljedstvo, pod uvjetom da se vrate katoličkoj vjeri. Inače, Kraljevstvo ostavlja papi Sikstu IV. i njegovim zakonitim nasljednicima, javlja kta.
U Franjevačkom redu (Martyrologium Franciscanum) Katrina se slavi kao blaženica, a njen spomendan je 25. listopada.
artinfo.ba
