Ratna priča iz Busovače koja je kroz glazbu dobila nastavak
Univerzalni jezik glazbe koji je 1992. spojio Davorku iz Busovače i vojnika UNPROFOR- a Franka okupio ih je ovih dana ponovno na istom mjestu
Da je glazba univerzalni jezik koji spaja ljude, a ona klasična i kvalitetna ostaje trajno u sjećanju njezinih zaljubljenika, dokazuje topla priča koja dolazi iz Busovače. Kada je ratne 1992.godine u ovaj srednjobosanski gradić stigao nizozemski bataljun UNPROFOR-a, tada mlada djevojka Davorka koja je u to vrijeme uređivala Radio postaju Busovača, odlazi na zadatak, na prijem dobrodošlice pripadnicima mirovnih snaga napraviti prilog i izvijestiti o događaju. U hotelu Tisa u kojem je prijam organiziran, njezin pogled pada na klavir. Kao glazbenica prilazi mu spontano i počinje svirati. Pridružuje joj se i vojnik Frank Verbeek koji je baš u to vrijeme kao veliki zaljubljenik u glazbu, učio svirati glasovir. Davorka i Frank zajedno sviraju, okupljeni ih slušaju u čudu. “U tom trenutku nastupa potpuna tišina, čuje se samo glazba, amelodije koju su ispunile prostor i srca okupljenih. Rat je u tom jednom trenutku potisnut u drugi plan, zaboravljen, postojala je samo glazba“, prisjeća se Davorka Dujmušić, događaja i trenutka koji joj je i nakon više od 30 godina živ u sjećanju.
A da živi i u sjećanju u Franka Verbeeka potvrdilo se ovih dana kaka je ovaj nekadašnji pripadnik mirovnih snaga tri desetljeća nakon misije u BiH odlučio sa suprugom Anjom Verbeek - de Langen , doći na odmor u BiH. Prolazeći krot Busovaču, stao je na autobusnom kolodvoru i pitao za Davorku prvu osobu koju je sreo. Bila je to Nera Akrap, bivša učenika Davorke Dujmušić, poslije rata dugogodišnje profesorice klavira. Pomogla mu je pronaći Davorku s kojom je svirao po dolasku u ovom mjesto ratne 1992, godine. Sastali su se u Glazbenoj školi i opet kao i 1992. počeli zajedno svirati klavir. „Iako se naš susret čini slučajnim, mislim da se ništa na ovom svijetu ne događa slučajno. Moram priznati da je Frank u međuvremenu odlično naučio svirati klavir, a napisao je i neke kompozicije. Prepuštajući se nakon toliko godina opet skupa glazbi, suze su nam oboma krenule , jer duboko nas je dirnuo ponovni susret“, ispričala nam je Davorka Dujmušić dojmove s nedavnog susreta s Frankom Vebeekom u Busovači.
Da će ovakvih susreta biti još, odlučili su ljudi koje je glazba spojila u Busovači ratne 1992. godine. Frank Vebeek i njegova supruga Anja nisu krili oduševljenje Glazbenom školom u Busovači koju godinama vodi upravo Davorka Dujmušić te su školi darovali akustičnu gitaru. Dolazak su najavili i iduće godine s notama i knjigama za mlade glazbenike ovih prostora. Suze radosnice koje su miješale s glazbom dale su ovoj toploj ljudskog priči koja je započela u ratu, poseban pečat uz obećanje da će se obnovljena veza dvoje glazbenika nastaviti na radost i učenika Glazbene škole koju vodi Davorka Dujmušić.
artinfo.ba
