Nekoliko tisuća vjernika, hodočasnika i drugih štovatelja Sv. Ante Padovanskog okupilo se na misi uočnici u večernjim satima u četvrtak, 12. lipnja, u ovome svetcu posvećenoj župi Busovači.

Foto: fra Ivica Matišić

Euharistiju na vanjskom oltaru u župnom dvorištu ispred crkve predslavio je vrhbosanski nadbiskup metropolita mons. Tomo Vukšić. Koncelebrirali su župnik fra Zoran Jaković i dekan Kreševskog dekanata fra Josip Tomas te desetak svećenika koji pastoralno djeluju u tom kraju.

U prigodnoj propovijedi nadbiskup Vukšić je najprije govorio o Sv. Pavlu koji je isticao Krista kao nadi ljudskog roda. Tu je misao povezao s hodočasnicima koji su u Busovaču „došli u nadi da će dragi Bog po zagovoru svetca cijeloga svijeta uslišiti njihova nadanja“.

Propovjednik je istaknuo i činjenicu da kršćanin kroz život na Zemlji mora živjeti kao znak nade, kao mjesto po kojemu „Krist boravi, govori, djeluje i u kojima jest“. „Tek tada pristajemo da Isus bude nada naša“, istaknuo je nadbiskup Tomo dodajući kako Bog želi da čovjek bude sredstvo i način njegove prisutnosti u ovome svijetu. Nadalje je objasnio da vjernik tek tada postaje hodočasnik u nadi.

Zaključno je govorio o tri blaga tijekom Jubilarne 2025.: svjedočiti Isusa „nadu našu“, braći i sestrama u potrebi biti svjedoci nade i na temelju toga dvoga očekivati ispunjenje vlastitih nada „koje prikazujemo Gospodinu po zagovoru svetaca“. Posvijestio je kako su svetci, a među njima i Sv. Anto, primjeri ljudi koji su to već ostvarili.

Liturgijsko slavlje skladnim pjevanjem, tradicionalno je animirao je župni zbor.

Bitno je naglasiti kako u Busovaču hodočaste vjernici s raznih strana ovoga kraja te su neki pješačili cijeloga dana kako bi sudjelovali na misi uočnici. Hodočasnici svih generacija, od najmlađih do onih starijih krenuli su od svojih domova odakle uz molitvu i razgovor sa suputnicima, išli dug put po nekoliko desetaka kilometara kako bi ispunili svoj zavjet. Njima na raspolaganju bilo je 20-ak svećenika za sakrament pomirenja.

Inače, u srce Središnje Bosne ugnijezdila se Busovača sa svoje dvije rijeke, Kozicom i Ivančicom, a zagrljena je planinama Vranicom, Busovačkom planinom i Humom. Ime joj se prvi put spominje još davne 1371., a danas je nadaleko poznata kao mjesto gdje se posebno štuje, rekli bismo, najdraži svetac Crkve u Hrvata – Sv. Anto (Antun) Padovanski, kojega ovdje ne časte samo katolici...

Reportažu iz ove vjerničke zajednice možete pogledati i pročitati ovdje.

Ž.I., KT