U ovom kiseljačkom naselju pronašli su mir, obitelji s više djece vide kao znak Božje ljubavi i nade za svoj narod
Nasuprot pričama o odlasku iz BiH, osobito mladih obitelji, u kiseljačkom naselju Lepenica zabilježili smo primjer doseljavanja mlade obitelji, zasad osmočlane koja će se uskoro proširiti. Lucija i Paul Batinić početkom kolovoza odlučili su iz Sarajeva preseliti u Lepenicu, a uz blizinu glavnom gradu za kojeg su oboje vezani poslom, Paul je programer po struci, a Lucija psiholog, privukla ih je i mirnoća mjesta uz obilje zelenila kojeg Lucija naročito voli. Za odluku o preseljenju u Lepenicu bila im je iznimno važna i blizina crkve, jer oboje su katolici i u tom duhu odgajaju djecu, kao i škole koja radi prema hrvatskom planu i programu. Njihov dolazak oživio je ovo pitomo kiseljačko naselje koje se poput mnogih u BiH bori s odlaskom mladih i smanjenjem broja školske djece, a mnoge je žitelje ovog mjesta vratio u neka sad već davna vremena kada obitelji sa šestoro i više djece nisu bile nikakva rijetkost. Njihov je dolazak lijep događaj i za župu Banbrdo- Lepenica, kaže nam župnik fra Ivica Tomas. „Obitelj Batinić pravo je osvježenje za župu, potpuno je drugo ozračje u crkvi kako su doselili, posebno u vrijeme mise na kojoj je ova obitelj redovita“, kaže nam fra Ivica.
Kako su Paul rodom Bugojanac i Lucija po rođenju Travničanka koja je odrasla u Novom Travniku, završili u Lepenici, jedno je od pitanja koje smo postavili ovom mladom paru dok su okolo trčkarala ili puzala njihova djeca, najstariji Ivan(7), Ana(6), Luka (5), Marija (4), Klara (2) dok je jednogodišnji Toma s pravom kao najmlađi privlačio najviše pažnje. Kao da zna da će uskoro izgubiti ovaj status jer u obitelj uskoro stiže i deveti član obitelji, sedmo dijete Paula i Lucije. „Upoznali smo se u crkvi Alojzija Gonzage u Katoličkom školskom centru u Travniku gdje bi svake nedjelje ali i četvrtka išla na misu i ispovijed, Upalo je to u oči i Paulovoj majci te je razgovoru s mojom majkom stalno spominjala svojih dvojicu sinova. Tako smo se upoznali i tako je krenulo, Paul me vidio i krenuo je lov“, kazuje nam uz osmijeh Lucija koja je u bračne vode s Paulom zaplovila 2016. godine. Paul se zbog Lucije odlučio vratiti se iz Amerike u kojoj je prije toga živio punih 15 godina. „Život ovdje i tamo ima svojih prednosti i nedostataka. U Americi ljudi kažu idemo nešto napraviti i to i naprave, dok su u BiH ljudi neodlučni, kao da im nedostaje volje i hrabrosti“, kazuje nam Paul kojem nije nedostajalo ni jednoga ni drugoga kada je odlučio osvojiti Lucijino srce i započeti život u svojoj domovini.
Poput mnogih parova razgovarali su i o djeci. Četvero i više je bio broj oko kojeg su se složili, a nakon njih šestero i sedmog na putu kažu kako im Bog da. „Nas je u obitelji četvoro, imam brata i dvije sestre, dok Lucija ima brata. Uvijek sam zamišljao da ću ja imati četvero djece, ali Lucija je rekla četvero i više“, kazuje nam Paul. Oboje su u ranom djetinjstvu i mladosti s obiteljima doživjeli progon iz svojih domova, Paul iz Bugojna, Lucija iz Travnika te su nakon nekog vremena oboje zbog posla završili u Sarajevu. „Kako je obitelj rasla, trebao nam je veći stan. A u Sarajevu su cijene visoke ili bi izbor bio neki stan u staroj zgradi. Tako smo se odlučili za Lepenicu koja nam je blizu posla, a ima ono što Sarajevo nema, mir i zelenilo, blizu nam je i crkva i škola“, navodi Lucija neke od razloga zbog kojih je izbor za život njezine obitelji pao na Lepenicu. Na pitanje kako izgleda jedan uobičajen dan u obitelji sa šestoro djece, Paul koji još neko vrijeme koristi pogodnosti „rada od kuće“ odgovara kako dok Lucija koja je ranoranilac vodi djecu u školu, on priprema doručak za najmlađe te nakon njezina povratka ide u ured kojeg je napravio u novom domu. Lucija nakon što odvede djecu u školu ide na jutarnju misu jer vjera je ovoj obitelji oslonac i snaga. „ U našoj obitelj fokus je na Bogu, on je naša snaga, a mi smo tek znak te njegove snage“, kaže nam Lucija.
Ova skladna obitelj čiji je novi dom u Lepenici ispunjen dječjim smijehom i igrom kaže da se na novu sredinu polako privikavaju, ali ono što su dosad doživjeli potvrđuje im da će brzo i lako priviknuti. Susjedi ih kažu znaju dočekati sa slatkišima za djecu, iskreno se raduju kada ih vide da prolaze ulicom ostavljajući iza sebe trag istinske sreće i ispunjenosti obiteljskog života s pomalo zaboravljenim vrijednostima. Obitelj s više djece, kažu nam Lucija i Paul Batinić u današnjem vremenu vide kao znak Božje ljubavi i nade za svoj narod. „Pouzdanje je u Bogu kao i nada, a obitelji s više djece Znak su Božje ljubavi. Onima koji bi me pitali za savjet poručila bi samo neka puste da ih Božja riječ oblikuje, riječ koja nam poručuje Ne boj se, ja sam s tobom!“, poruke su vjere koje je s nama podijelila Lucija Batinić koja sa suprugom Paulom odlučno, s pouzdanjem u Boga, korača putem vjere i nade i za svoj hrvatski narod u središnjoj Bosni. Putem koji je započeo u Vrbaskoj i Lašvanskoj, a završio u pitomoj Lepeničkoj dolini.
artinfo.ba
