Don Stipica Lešić iz Novog Travnika odlučio je prepješačiti Camino, drevni hodočasnički put svetog Jakova prema Santiagu de Composteli. Na svom 900 kilometara dugom putu, koji je započeo u Saint Jean Pied de Portu u Francuskoj i završio u Santiagu de Composteli u Španjolskoj, prošao je kroz obronke Pirineja, brda, doline, brojna sela i gradove poput Pamplone, Burgosa i Leona,piše Notra.ba.
Tijekom prvih tjedan dana suočio se s bolovima u leđima i žuljevima na nogama, dok su visoke temperature i umor dodatno otežavali njegovo putovanje. No, unatoč fizičkim izazovima, don Stipica je na ovom putu doživio jedan od najljepših osjećaja - slobodu. Na Caminu je otkrio kako sve što mu treba stane u jedan ruksak koji nosi na leđima. Ta jednostavnost života, sloboda od žurbe i stalne zabrinutosti donijeli su mu spoznaju o stvarima koje su zaista bitne.
Camino mu je pružio priliku da se suoči s vlastitim mislima i strahovima te shvati kako u životu često nosimo nepotreban teret. Kada je napokon stigao u Santiago de Compostelu, shvatio je da to nije kraj njegovog putovanja, već samo jedna od mnogih životnih stanica na njegovom duhovnom putu. Put prepun izazova omogućio mu je prihvaćanje jednostavnosti koju Camino pruža, otkrivajući pritom dublje istine o vlastitom životu i vjeri. Na svom putu, don Stipica je svakodnevno prao rublje, upoznavao brojne ljude s različitim životnim pričama te se suočavao s umorom i iscrpljenošću. Ali unatoč svim izazovima, nije pokleknuo već je ostao čvrsto na zemlji usmjeren prema vlastitom cilju.
"Evo što sam spoznao na Caminu: nemaš potrebu stalno žuriti jer nećeš zakasniti, stvari se događaju s razlogom, čak i kad nisu po našoj volji, imaš dovoljno vremena za sve što ti je potrebno u jednom danu, bez brige o sutrašnjici. Na svojim ramenima nosimo nepotreban teret i stalno se brinemo o stvarima koje bi se mogle dogoditi - to su izazovi s kojima se suočavaš na putu. No, te stvari dobivaju dublje značenje kad postanemo svjesniji kako ne hodamo sami, i da se Bog često služi drugim ljudima kako bi nas uveo u drugačije putovanje koje je zamislio za nas. Kad uđeš u to putovanje, fizičke poteškoće poput bolova u nogama ili leđima postaju zanemarive.
Teret i dalje postoji, kao i u svakodnevnom životu, ali sada te Bog uči kako ga nositi. Svakodnevne situacije, poput odvezanih pertli ili kamenčića u cipeli, pokazat će ti što trebaš mijenjati kod sebe. Kada te nakon napornog dana dočeka tvrda klupa umjesto mekanog kreveta, ili kad neznanac podijeli obrok s tobom, te situacije pomažu ti da se suočiš s pitanjem: biraš li svoj put ili Božji put? Mnoge stvari koje čovjek doživi na putu s Bogom teško su opisive i shvatljive drugima, ali osjećaj zadovoljstva zbog kvalitetno ispunjenog dana neprocjenjiv je", istaknuo je don Stipica.
