Životni put Mare Šimić Matolince, rođene Buzuk koji je započeo u selu Gaj nadomak Lepenice 23. listopada 1911. godine, a završio 1997. bio je od samog početka težak i trnovit. U dobi od samo tri godine ostaje bez roditelja, nju i sestru odgaja obitelj Brnjić. Udaje se s 19 godina za Matu Šimića koji nestaje 1945. u Drugom svjetskom ratu. Mara s 34 godine, s četvoro djece i trudna s petim, ostaje sama. Nekoliko godina poslije udaje se za Peru Šimića i taj je brak blagoslovljen s još dvoje djece. Uz Perina dva sina iz prvog braka imali su brojnu obitelj koja je brojala 11 članova. No, i Pero umire te Mara ponovno ostaje sama, ovog puta s devetoro djece koju sama podiže u vrlo teškim poratnim vremenima.
Usprkos siromaštvu u kojem se živjelo, Mara Šimić Matolinca iza sebe je ostavila neprocjenjivo bogatstvo. Njezina su joj djeca darovala 20 unučadi. Ima i 35 praunučadi te 14 šukun-unučadi. Sa nevjestama i zetovima Matolincina obitelj danas broji 133 člana. Ove godine u znak sjećanja na ženu čiji su potomci njih 68 okupilo se prvi put okupiti u mjestu Ljetovik, u blizini Brnjaka. Okupljanje jednostavnog naziva Šimića sijelo inicirala su četvorica Matolincinih potomaka; Zdenko Musa, Danijel Milos, Marijo Šimić i Mario Perić. „Bili smo ja na jednoj svadbi u Njemačkoj te razgovarali o Matolinci i njezinim potomcima kojih ima svugdje po svijetu, od Austrije i Njemačke do Švedske i Australije. Tada se rodila ideja da se okupimo svi skupa u blizini kuće u kojoj je Matolinca živjela sa svojom brojnom obitelji te joj jednim obiteljskim zajedništvom odamo počast“, kaže Mario Perić. „Jedan od ciljeva našeg okupljanja je i da se naša djeca bolje upoznaju. Ovo je zaista lijepa prilika da se okupimo, ove godine po prvi put. Namjera nam je okupljati se ljeti, svake druge godine, u vrijeme godišnjih odmora“, pojašnjava Zdenko Musa, još jedan od inicijatora okupljanja Matolincinih potomaka. „Došla sam sa suprugom iz Njemačke isključivo zbog obiteljskog okupljanja. I nimalo ne žalim, od 1991. godine nismo bili u ovako velikom broju na okupu. Dolazimo mi svake godine, ali obići svu rodbinu je teško“, kaže Milka Krišto, Matolincina unuka. Uz one koji žive u BiH i rodbinu iz Njemačke, na druženje je došla i rodbina iz Austrije, a iduće put vjeruju da će im se moći pridružiti i rođaci koji žive u Švedskoj i Australiji.
Inače, prvo okupljanje potomaka Mare Šimić Matolince započelo je misom na mjesnom groblju u Ljetoviku za pokojnu Maru i sve druge preminule članove njezine obitelji. Nakon mise koju je predvodio fra Bruno Ćubela, na životni put šukunbake, prabake, bake i majke Matolince podsjetila je njezina unuka Viktorija Musa posebno ističući njezinu blagost i strpljenje s kojom je kročila kroz život obilježen stalnom borbom ali i ljubavi prema obitelji. „Dok stojimo ovdje okupljeni, od srca joj zahvaljujemo na obitelji koju nam je podarila i prilici da svi skupa ispunimo ovo mjesto u njezinu čast. Sjećanje na nju ostaje vječno u našim srcima kao primjer nepokolebljive ljubavi prema djeci i unucima“, riječi su zahvale upućene Matolinci.
Obiteljskim zajedništvom kojem je kao svećenik svjedočio ostao je zatečen i fra Bruno. „Na ovakvom događaju još kao svećenik nisam imao prilike biti. Osim zajedništva, ovakva nas obiteljska okupljanja podsjećaju na važnost žrtve. Samo nesebičnom žrtvom žena u čiju su se čast okupili njezini potomci mogla je stvoriti ovakvu brojnu obitelj“, podijelio je s nama dojmove s prvog okupljanja Matolincinih potomaka fra Bruno Ćubela, koji je trenutačno i na službi pomoćnika u župi Lepenica, Druženje potomaka Mare Šimić Matolince nastavilo se uz obiteljske priče ali i pjesmu, jer okupljeni u njezinu čast radosni su zbog bogatog naslijeđa koje je im je strpljivošću i ljubavlju, rađajući i odgajajući brojno potomstvo ostavila Mara Šimić Matolinca, Bogatstvo koje sav novac ovoga svijeta kupiti ne može!
AP/Artinfo.ba
