Put svetog Jakova ili Camino omiljena je hodočasnička ruta.
Hodočasnici iz cijele Europe putuju prema završnoj točki u Santiago de Composteli (Portugal) u kojoj se nalaze moći svetog Jakova.
Put svetog Jakova bio je omiljeno kršćansko hodočašće srednjeg vijeka.Na ovoj trasi izgrađeno je oko 1.800 građevina, vjerskih, ali i svjetovnih, od velikog povijesnog značaja.
Jedna od hodočasnica koja se odlučila na ovo veliko putovanje je i Kiseljačanka sa adresom u Njemačkom Andreja Mrnjavac.Vođena vjerom u Boga i po zagovoru svetog Jakova Andreja je za 13 dana prevalila put od 285 kilometara. No, zbog obiteljskih obaveza, dvoje male djece zbog kojih je nemoguće uzeti više od dva tjedna godišnjeg odmora "u komadu" putovanje se trenutno završilo u španjolskom Burgosu, ispred Catedrale de Santa Maria. No,kako ističe, ostatak puta nastavit će se naknadno.
Kiseljačanka je svoj Camino krenula od početka "Francuske rute", točnije iz mjesta Saint Jean Pied de Port. Odmah prvi dan preko Pireneja ušla je u Španjolsku i stigla do mjesta Roncesvalles.
"Naizazovniji teren je zapravo bio odmah prvog dana jer je potrebno penjati se s nekih 200 metara nadmorske visine na 1450 metara. Spust je bio tek pravi izazov, a pri spuštanju me pratila izrazito jaka kiša praćena gradom", kaže nam Andreja.
U narednih 13 dana kao na traci redala su se manja i veća mjesta, svako lijepo i posebno na svoj način. Zubiri,Pamplona,Puente la Reina,Logrono,Najera, Belogrado i na kraju Burgos kao završna točka prvog dijela puta. Predivni prizori pomagali su da se barem nakratko zaboravi i na umor. A dodatnu volju davala je i ljudska susretljivost.
"Camino sam odlučila hodati sama. Možda zvuči malo čudno, ali na Caminu nikad nisi sam. Apsolutno oduševljenje i sva ljepota Camina dogodilo se moj peti dan kada sam krenula iz Puente la Reine. Na jednoj fontani gdje sam točila vodu učinilo mi se kako sam čula ljude koji pričaju naš jezik. Prišla sam im, i pazite, srela Rajka i Irenu iz Kiseljaka, te Dragana i Velimira iz Vareša!Taj dan sam sa njima napravila najdulju rutu od 32 kilometra. Od Rajka sam čula najljepšu Camino priču, a vjerujte čula sam ih mnogo. Oni su još uvijek na Caminu i idu sve do kraja, do Santiaga.Ja im od srca mogu poželjeti "Buen Camino", dodaje.
Svijet je mali, a i život priče neobične, a istovremeno i prelijepe priče. Pa se tako Kiseljačani sretnu i na kilometrima udaljenim lokacijama u Španjolskoj.
Kada je u pitanju smještaj, usput postoji dosta smještajnih kapaciteta. Na pojedinim mjestima može se rezervirati, dok ponegdje funkcionira po principu tko prvi dođe ima krevet.
Podrška bliskih ljudi je vrlo bitna i sigurno daje dodatna krila i snagu i kada je teško. Andreja ističe kako je od samog početka i same odluke imala veliku podršku svoje obitelji.Njihove riječi sigurno su dodatno ojačale namjeru i ideju o Caminu.
"Prošle godine u svibnju odlučila sam ići na Camino i od samog početka imala sam podršku svoje obitelji. Podršku sam dobivala tijekom cijelog puta od stvarno velikog broja ljudi. Jako mi je značila ta podrška i svima im neizmjerno hvala. Moj motiv za ovo hodočašće sv.Jakovu je bio i još uvijek jeste zahvala Bogu na svemu što mi je dao u životu", emotivno će Kiseljačanka.
Za hodočašće svetom Jakovu potrebna je naravno i dobra priprema, i psihička i fizička.
"Za put sam se spremala godinu dana. Polako se kupovala oprema, koja je jako važan dio pripreme. Što se fizičke pripreme tiče,koristila sam svaku priliku da hodam. Ali moram biti iskrena i reći da s obzirom da imam dvoje djece moje pripreme u vidu hodanja i nisu bile pretjerane. Ja sam najviše pripremila svoju glavu, a najvažniji dio opreme mi je bila krunica".
Odustajanje nikad nije opcija! Složit će se sigurno svi koji su se okušali u ovom ili sličnim hodočašćima. Snaga vjere i snaga obitelji dovoljno su jaki da savladaju sve prepreke i izazove. I kada bude teško, snaga koju svi nosimo duboko u sebi bude pokretač.
"Ovo i nije baš neka lagana šetnjica. Zaista ima trenutaka kada je hodanje poprilično bolno.Ali odustajanje za mene nije bila opcija niti u jednom trenutku. Jedan od težih trenutaka je bio kada sam zbog nevremena na putu za Pariz morala prenoćiti u vlaku, a vlaz iz Pariza za dalje je bio ujutro u 7 i nismo niti krenuli dalje do 7. Skoro sam bila primorana odustati, ali uz Božju pomoć sam se snašla i ipak krenula na svoj Camino", iskreno dodaje.
Ukoliko sve bude uredu, nastavak puta planira naredne godine, također u mjesecu svibnju. Do Santiaga je ostalo još 500-tinjak kilometara.
Svi koji poznaju Andreju znaju o kakvoj se iskrenoj, snažnoj i susretljivoj osobi radi. Nema sumnje kako će uspjeti u svom naumu i uz podršku bliskih ljudi, supruga, djece, sestara, roditelja ispuniti svoj cilj i završiti Camino, ovo jedinstveno putovanje i Put svetog Jakova.
BM/artinfo.ba
artinfo.ba
