Skoro da nema Kreševljaka bez nadimka
Coca, Činkan, Lapo, Šoša, Kitas, Mance, Politički, Dudek, Kinez, Fudo, Buza, Šošo, Tarzo, Troskač, Pečenjci, Zekići, Tule, samo su neki od nadimaka koji se koriste u Kreševu. Desetci stranica trebali bi nam kako bi nabrojali sve nadimke Kreševljaka, a popis nadimaka bio bi najvjerojatnije puno dulji od popisa Kreševljaka koji ga nemaju.
Kako nastaju, jesu li svi ponosni na nadimak kojeg imaju i jesu li prepoznatljivi po nadimcima nego po vlastitim imenima pa i prezimenima, teme su o kojima smo razgovarali s nekolicinom žitelja Kreševa, različitih dobnih skupina. Vladimir Buljan kaže da ga se prepoznaje isključivo po nadimku, a to je Mance. “Kod Manceta” će se piti kava iako se kafić čiji je vlasnik tako ne zove, ali i objekt je prepoznatljiv po nadimku vlasnika. “Ja sam nadimak dobio po napadaču beogradskog partizana Draganu Mancetu. Budući da sam i ja igrao nogomet i bio Mancetov vatreni navijač, porijeko mojeg nadimka je lako utvrditi. Za većinu ostalih to je malo teže”, kaže nam Vladimir Buljan Mance. Rijetki kaže znaju njegovo ime i prezime, ali Manceta u Kreševu znaju svi. Ni Sanču nisu Kreševljaci zaboravili iako već 35 godina živi u dalekoj Australiji. “Kad bi ljudi u Kreševu pitali za Mirka Blaževića, a to je moje ime i prezime, nitko im ne bi znao kazati tko je taj. Za Sanču su svi znali, Sančom me zove i žena, a po nadimku me znaju i sad kada nakon toliko godina dođem u rodno Kreševo. Svi će reći došao nam Sančo, a ne Mirko”, ispričao nam je Blažević. On je nadimak dobio još dok je bio u školskim klupama.
Obavezna literatura u to je vrijeme bio i Cervantesov Don Quijote u kojemu je jedan od likova bio i Sancho Panza, pomoćnik borca protiv vjetrenjača u djelu španjolskog spisatelja. Nije poznato je li Mirko iz Kreševa stao u zaštitu nekog lokalnog borca protiv vjetrenjača, ali je jasno da on svoj nadimak s ponosom nosi. “Volim kad me ljudi zovu po nadimku. Tada znam da sam u svome rodnom kraju jer u Australiji me nitko tako ne zove”, otkrio nam je kreševski Sancho Pansa. Dok razgovaramo o tomu kako Kreševljaci i na koje načine dobivaju nadimke “Kod Manceta” pridružuje nam se jedna od gošći koja nam je opisala kako je njezin otac Pero Đerek dobio nadimak Perende. “Majka ga je slala po erende (ribež), a oni rekao da joj rekao da je donio perende. I tako je dobio nadimak”.
Ovakvih je priča u Kreševu na stotine. Neke od njih su i zapisane, a porijeklo nadimka istraženo. Neki Kreševljaci imaju ih po dva. Primjerice dio Kujundžića prepoznatljiv je po nadimku Zekići, dok su Ivičevići koji žive u naselju Polje Pečenci. I nije rijedak slučaj da Zekići ili Pečenci kao i mnogu drugi Kreševljaci čije prezime je u neformalnom razgovoru zamijenio nadimak, imaju i svoj vlastiti nadimak. Popis nadimaka koje nose pojedina prezimena u Kreševu također je teško utvrditi. Za mnoge nema nikakve očigledne poveznice iako ona vjerojatno postoji.
Kako god, Kreševljaci su prepoznatljivi po nadimcima, nemaju ih tek rijetki, malobrojnima nadimak smeta, tek u slučaju da je uvredljiv, a takvih je najmanje. Neki od nadimaka su naslijeđeni, drugi su nastajali pod različitim okolnostima. Mašte i inspiracije onima koji su ih davali nije nedostajalo. Kreševljaci su svoje nadimke u većini slučajeva prigrlili te ukoliko vas put nanese u ovo mjesto i u potrazi ste za jednim od njegovih stanovnika bilo bi korisno znati koji mu je nadimak. Taj podatak bez sumnje će vam olakšati potragu.
AP/Artinfo.ba
