Prva obljetnica nakon podignute optužnice za zločine nad pripadnicima Travničke brigade HVO-a počinjene na platou Vlašića
Polaganjem vijenaca pred spomen obilježjem na Galici te misom zadušnicom koju je ispred spomenika ubijemim pripadnicima Travničke brigade HVO-a predvodio fra Velimir Bavrka, župnik župe Vitez, danas je obilježena je 32. godišnjica Bitke za Galicu, ujedno i prvog masovnog zločina nad travničkim dragovoljcima Domovinskog rata, pripadnicima Travničke brigade HVO-a.
Nakon zarobljavanja mučki su ih ubili pripadnici JNA i srpskih paravojnih snaga. 15. svibnja 1992. godine na Galici su ubijeni; Mato Babić, Luka Babić, Slavko Babić, Slavko Didak, Zoran Domić, Stipo Jerkić, Perica Lukić, Tadija Marijanović, Dragan Rimac, Mirko Rimac Ivo Stojak, Žarko Meljančić, Slavko Pendeš, Ivo Stojak i Ivo Martinović. Uz obitelji ubijenih, žrtvi hrvatskih branitelja koji su okrutno pobijeni na Galici poklonili su se predstavnici Udruga proizašlih iz Domovinskog rata kao i hrvatski politički predstavnici.
U herojski pokušaj zauzimanja platoa Galice i bitku s daleko brojnim i po svemu ostalom nadmoćnijih neprepijateljem, hrvatski dragovoljci kreću kako bi zaštitili živote cvilnog stanovništva u naseljima podno Vlašića, prije svega Paklareva kojeg je JNA s Galice držala doslovno „na nišanu“. Po dolasku na plato Galice pripadnicima Travničke brigade HVO-a uspjeva ovladati kotom 14. svibnja, ali su se već sutradan našli u okruženju. 19 pripadnika Travničke brigade HVO-a ne uspijeva se izvući. Srbi ih zarobljavaju na platou Galice 15. svibnja 1992. godine, 14 ubijaju na okrutan način, a preostalih pet zarobljavaju.
Za razliku od rezervista JNA koji su zarobljeni u Slimenima početkom istog mjeseca te bez ijedne ogrebotine upućeni na razmjenu, Srbi su većinu zarobljenih pripadnika HVO-a na Galici od kojih su neki bili i ranjeni, okrutno pobili. Petorica preživjelih razmijenjena su nakon desetak dana provedenih u zarobljeništvu u Skender Vakufu, Banja Luci i Staroj Gradišci, s teškim fizičkim ozljedama ali i psihičkim traumama zbog kojih su i deset godina poslije neki od preživjelih digli ruku na sebe.
Tužiteljstvo BiH u srpnju prošle godine, više od 30 godina nakon zločina, podiglo je optužnicu protiv trojice pripadnika Vojske Republike Srpske, Boška Peulića, Petra Đurića i Davora Peulića.
Prema optužnici koju je Sud BiH potvrdio u rujnu prošle godine, optuženi su od početka svibnja do kraja listopada 1992. godine na području općina Travnik i Skender Vakuf, današnje općine Kneževo, za vrijeme rata i oružanog sukoba u BiH između Vojske Republike Srpske (VRS), sa jedne strane i Armije R BiH i HVO-a sa druge strane, Boško Peulić u svojstvu zapovjednika 122. lake pješadijske brigade (Ipbr) 1. Krajiškog korpusa VRS-a, Petar Đurić u svojstvu zapovjednika Vojne policije VRS-a i Davor Peulić u svojstvu zapovjednika centra veze VRS-a, nečovječno postupali prema civilima i ratnim zarobljenicima u improviziranom zatvoru – podrumskim prostorijama zgrade PTT-a Skender Vakuf, suprotno pravilima međunarodnog humanitarnog prava, kršeći odredbe Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima i Ženevske konvencije o zaštiti građanskih lica za vrijeme rata, a Boško Peulić kršeći i odredbe Dopunskog protokola I Ženevske konvencije. 32 obljetnice Bitke za Galicu prva je koju obitelji žrtava dočekuju nakon podizanja optužnice za počinjene zločine na Galici. Još jedan je to u nizu dokaza da je pravda za hrvatske žrtve u proteklom ratu ili spora ili potpuno nedostižna.
