Za dva dana, 15. svibnja navršavaju se 32. godine od Bitke za Galicu i prvog masovnog zločina nad travničkim dragovoljcima Domovinskog rata, pripadnicima Travničke brigade HVO-a. Nakon zarobljavanja mučki su ih ubili pripadnici JNA i srpskih paravojnih snaga. Program obilježavanja kojeg organiziraju Udruge proizašle iz Domovinskog rata općine Travnik započinje polaganjem vijenaca pred Spomen obilježja na Galici u 10 i 45 minuta, a nastavlja misom zadušnicom u 11 sati.
Podsjećamo, JNA je u travnju 1992. godine započela otvorene napade na Gornji kraj, dio općine Travnik u kojeg spadaju Turbe, Podkraj i Kraljevice, Prići i Mešćema, s ciljem ovladavanja ovim područjem i zauzimanja strateški važnih vojnih objekata, od tvornice „Bratstvo“ u Novom Travniku do skladišta u Slimenima.
Cijenu borbi s daleko nadmoćnijom JNA sredinom svibnja životima plaća 14 hrvatskih dragovoljaca kojima prethodno uspijeva na jedan dan zauzeti plato Galice na Vlašiću. Preostali pet pripadnika ove skupine su zarobljeni i prolazi torture srpskih logora nakon kojih su razmijenjeni na nosilima. 15. svibnja 1992. Godine na Galici su ubijeni; Mato Babić, Luka Babić, Slavko Babić, Slavko Didak, Zoran Domić, Stipo Jerkić, Perica Lukić, Tadija Marijanović, Dragan Rimac, Mirko Rimac Ivo Stojak, Žarko Meljančić, Slavko Pendeš, Ivo Stojak i Ivo Martinović. Stipo Parić Pipo, zapovjednik satnije pri 1. Bojni Travničke brigade HVO-a pojasnio nam je važnost zauzimanja Galice.
“Srpska vojska s Galice je doslovno držala nas u Paklarevu i okolnim mjestima na nišanu i to pješačkim naoružanjem. Nitko više nije bio siguran, ni civili ni vojska. Da bismo zaštitili živote stanovnika ovog dijela Travnika pokušali smo zauzeti Galicu. Išlo se noću, a u akciji je sudjelovalo oko 300 dragovoljaca“, pojasnio nam je Parić.
Pokušaju zauzimanja Galice prethodili su pregovori Ivice Stojaka, zapovjednika Travničke brigade HVO-a i generala JNA Milutina Kukanjca u kojima su Hrvati u čijem vlasništvu je skoro cijelo područje Galice tražili povlačenje srpskih snaga s platoa na planini Vlašić koji je srpskom agresoru bio važan radi daljnjeg napredovanja prema Travniku i Novom Travniku te ostatku Lašvanske doline.
Za neuspjeh akcije zauzimanja Galice presudna je bila nadmoć koju je imala JNA i u ljudstvu ali i u naoružanju u odnosu na HVO, a po nekima i loše organizirana akcija koja je bila jedna od prvih koje su poduzele postrojbe HVO-a u Travniku. Po dolasku na plato Galice pripadnicima Travničke brigade HVO-a uspjeva ovladati kotom 14. svibnja, ali su se već sutradan našli u okruženju. 19 pripadnika Travničke brigade HVO-a ne uspijeva se izvući. Srbi ih zarobljavaju na platou Galice 15. svibnja 1992. godine, 14 ubijaju na okrutan način, a preostalih pet zarobljavaju.
Za razliku od rezervista JNA koji su zarobljeni u Slimenima početkom istog mjeseca te bez ijedne ogrebotine upućeni na razmjenu, Srbi su većinu zarobljenih pripadnika HVO-a na Galici od kojih su neki bili i ranjeni, okrutno pobili. Petorica preživjelih razmijenjena su nakon desetak dana provedenih u zarobljeništvu u Skender Vakufu, Banja Luci i Staroj Gradišci, s teškim fizičkim ozljedama ali i psihičkim traumama zbog kojih su i deset godina poslije neki od preživjelih digli ruku na sebe.
Nakon bezuspješnog pokušaja zauzimanja Galice, postrojbe HVO-a crtu obrane, povlače se na kotu Kostolac, iznad Đelilovca i Pokraja, većinski hrvatskih naselja u blizini Turbeta.
Nije nevažno spomenuti i da su pripadnici Travničke brigade HVO-a zajedno s hrvatskih dragovoljcima iz drugih srednjobosanskih općina, od Novog Travnika, Viteza, Busovače do Kiseljaka i Kreševa držeći okosnici obrane prema JNA zaštitili ne samo hrvatsko već i bošnjačko stanovništvo, sve koji su živjeli na ovom području. Bošnjaci i Armija R BiH za nešto više od godinu dana „vratit“ će im to masovnim progonom Hrvata iz Travnika, a među prvima koji su se našli na udaru upravo su Hrvati Gornjeg kraja.
artinfo.ba
