Međunarodni dan djevojaka u sektoru tehnologija
Povodom dana djevojaka u sektoru informacija, komunikacija i tehnologije donosimo razgovor s djevojkom iz Kiseljaka koja doslovno živi IT sektor i sinonim je gore spomenutog međunarodnog dana.
Valentina Vidović je magistra informatike, radi u Osnovnoj školi Kiseljak kao nastavnica ali i na visokoj školi CEPS te je predstavnica BiH za EU Code Week, projekt koji djeluje pod okriljem Europske komisije.
Artinfo.ba Profesorica ste, odnosno nastavnica informatike. Je li se to pokazalo kao životni poziv, uživate li ili biste danas drugačije izabrali?
Da, za mene se pokazalo da je pravi životni poziv, što sam odlučila još kao učenica sedmog razreda osnovne škole. Tada sam se pitala zašto ne učimo ništa konkretno o toj 'šarenoj limenoj kutiji', kako sam tada nazivala računalo, jer smo provodili vrijeme na nastavi igranjem igrica ili, eventualno, da naučimo osnove tipkanja ili izradimo jednostavan raspored sati u Wordu. Nažalost, takav pristup informatike bio je prilično čest u mnogim školama. Važno je napomenuti da to nije bila krivica nastavnika, već nedostatak stručnih kadrova u to vrijeme. No, činjenica je da sam ja pronašla svoje istinsko zvanje u nastavi informatike, i ne bih mogla zamisliti drugačiji put. Iako se ponekad suočavam s izazovima, vjerujem u moć upornosti i predanosti. Smatram da je sve moguće kada postoji istinska volja za postizanjem ciljeva, što je na neki način postala moja životna mantra. S druge strane, svjedočenje napretku i entuzijazmu učenika u ovom području samo potvrđuje moju odluku da se posvetim ovoj profesiji.
Artinfo.ba Radite puno sa učenicima ali i studentima ali i nevladinim sektorom. Kako biste ocijenili razinu informatičke pismenosti u BiH?
Ocjenjivanje razine informatičke pismenosti u Bosni i Hercegovini je kompleksno, jer ovisi o tome tko i kako to promatra. Nisam sigurna da postoji noviji dokument, na razini BiH, koji bi potvrdio ili opovrgnuo moje stavove i mišljenja, ali većina ljudi, uključujući roditelje koji se odnose na sebe i svoju djecu, često smatraju da su prilično vješti u korištenju računala ili interneta, ili smatraju da im to nije potrebno. Međutim, rijetko tko bi priznao da zapravo ne posjeduje osnovna informatička znanja. Često se suočavamo sa situacijom u kojoj veliki broj studenata dolazi na fakultete bez osnovnih vještina, poput pisanja zamolbe, seminarskog rada ili izrade životopisa u programu Word. Osobno smatram da je to velik propust u našem društvu. Posljednja informacija koju ja osobno imam je kako čak 41,04% stanovništva je ispod osnovnog nivoa digitalnih vještina (rezultati istraživanja Udruženja za digitalnu transformaciju u Bosni i Hercegovini kroz projekat "Digitalna pismenost stanovništva BiH"). Zaključno tome rezultatu ako toliko ljudi je ispod osnovnog digitalnog nivoa vještina, pitam se koliki je postotak kod informatičkog jer je on dosta složeniji i detaljniji od digitalnog.
Mišljenja sam kako mladi u BiH nisu u potpunosti informatički pismeni. Nažalost, obrazovanje iz informatike nije standardizirano u cijeloj zemlji. Primjerice, u Županiji Središnja Bosna, informatika je izborni predmet, što znači da mnoga djeca završe osnovnu školu bez ikakvog izlaganja informatičkim temama. Informatička pismenost je ključna vještina 21. stoljeća koja se treba razvijati kroz osnovnu i srednju školu. S druge strane, mnoga djeca znaju donekle koristiti računalne uređaje, ali nemaju duboko razumijevanje osnovnih informatičkih koncepta, što je neprihvatljivo u 21. stoljeću. Kasnije, mnogi ljudi plaćaju da ih netko nauči osnovama, što ukazuje na propust u obrazovnom sustavu. Bosni i Hercegovini nedostaje koherentna strategija o informatičkoj pismenosti koju bi svi dijelovi zemlje primjenjivali jednako. Pristupanjem EU, bit će potrebno uskladiti se s nizom zakona koji uključuju i pitanja o informatičkoj pismenosti i njezinom integriranju u obrazovni sustav. Mislim da će tek tada nastati kaos, ali i svjesnost o tome koliko je neznanja iz ove domene.
S druge strane nedostaje nam neformalnog obrazovanja koje se ne plaća, a gdje će djeca moći razvijati svoje vještine i sposobnosti iz ovih domena. Evo, možda nekome budem dala ideju za neki projekt jer sada smo na vratima EU i resurse možemo koristiti u financijskom smislu.
Artinfo.ba Jesu li i koliko učenici zainteresirani za nove tehnologije?
Djeca su, prema svojoj prirodi, radoznala prema svemu, pa tako i prema tehnologiji. No, važno je napomenuti da su današnje generacije u znatno povoljnijem položaju kada je u pitanju pristup tehnološkim resursima u školama. Na primjer, kada se usporedimo s generacijama koje su pohađale školu prije nekoliko desetljeća, vidimo veliku razliku u uvjetima.
U školama poput one u kojoj radim, imamo gotovo idealne uvjete za rad s tehnologijama. Kabinet je opremljen laptopima, pametnom pločom, svaki učenik ima pristup micro:bit uređajima, USB uređajima, slušalicama, te imamo odvojeni internet koji nam olakšava rad. Nadalje, imamo dovoljno mBot robota za rad na izbornim temama poput robotike i programiranja. Trenutno čekamo nabavku 3D printera, što će omogućiti učenicima da se upoznaju s tim tehnologijama iz prve ruke. Osim toga, ove godine smo nabavili 10 Arduino setova, što nam omogućava rad i s elektronikom.
Informatika je predmet koji se proteže kroz mnoge druge predmete, te se često povezuje s drugim disciplinama. Smatram da ima najviše korelacije s drugim predmetima, te da pruža širok spektar znanja i vještina. Međutim, unatoč svim naporima, dio roditelja odlučuje da njihova djeca ne upisuju informatiku kao predmet, što rezultira time da neki učenici završe osnovnu školu bez osnovnih informatičkih znanja. Nažalost, sve ovo što sam navela ukazuje na činjenicu da neka djeca ostaju uskraćena za priliku da steknu važna tehnološka znanja i vještine, što je izuzetno važno u današnjem svijetu. Od rujna novim kurikulom nadamo se kako će to promijeniti.
Artinfo.ba Pomjerati granice kada je u pitanju nastavni proces. Robotičke sekcije koje vodite jako su uspješne a polaznici istih osvajaju mnoge nagrade. Koliko je bh obrazovni sustav zastario kada ga usporedite s učenicima s kojima se susrećete iz drugih zemalja?
Ne bih rekla da je naš obrazovni sustav zastario, već da mu je potrebna ozbiljna i kvalitetna reforma, te ulaganje u infrastrukturu kabineta nastavnih predmeta. Nedavno sam od jedne kolegice čula izjavu koju trebaju čuti svi, a to je kako mi danas školujemo djecu koja će sutra zarađivati naše mirovine. Nakon te rečenice nastala je tišina. Naša djeca se školuju u BiH, ali odlaze vani i postaju uspješni, što svakako šalje poruku o njihovom potencijalu. Obrazovni sustav u BiH ima nekoliko, rekla bih stotina, entuzijastičnih pojedinaca koji ga drže, ali postoji opasnost od problema ako ti pojedinci prestanu s radom.
Radim također i u odjelu koji podržava Europska komisija, te imam priliku upoznati se s obrazovnim sustavima diljem Europe. Ne zaostajemo mi mnogo za njima, već nam nedostaju infrastrukturni uvjeti koji bi nam omogućili da budemo konkurentniji. Nisu ni sve europske škole u idealnim uvjetima, ali često rade u puno boljim od nas. Kada imate potrebne uvjete, možete postići mnogo, ali kad ih nemate, vaši su kapaciteti ograničeni.
Mislim da su sadržaji iz svih predmeta preopširni i da bi ih trebalo suziti kako bismo razvijali vještine, kritičko mišljenje i sposobnosti koje su potrebne za život djeteta. Što se tiče sekcija koje vodim, moram priznati ponekad je iscrpljujuće, ali ne mogu odbiti djecu jer je to nepravedno prema njima. Ostajem dodatno raditi s djecom dva puta tjedno, ponekad i češće, jer vidim koliko truda ulažu. Stalno radimo neke projekte, prijavljujemo se na natjecanja, smotre, sajmove i radionice. To je i moje i njihovo slobodno vrijeme koje nam nitko ne plaća, ali ga provodimo zajedno jer uživamo u tome što radimo. Oni steknu nova iskustva, znanja, nove prijatelje, a ja upoznam nove kolege i kolegice. Važno je napomenuti da sekcije nisu plaćene, što znači da to radimo iz ljubavi prema predmetu i radosti koju vidimo kod djece kada postignu nešto novo.
Artinfo.ba Jesmo li prevazišli predrasude, kao društvo, da je informatika uglavnom muška znanost?
Ovo je kao da ste me pitali je li roza boja za dječake ili za djevojčice? Odgoj, predrasude i stereotipi su čudo. Jedan od ključnih aspekata u prevazilaženju predrasuda da je informatika muška znanost jest promicanje rodne ravnopravnosti i poticanje žena da se uključe u područja STEM-a (znanost, tehnologija, inženjering i matematika). Iako su stereotipi o muškoj dominaciji u informatičkim disciplinama bili rašireni u prošlosti, danas je vidljiv napredak u promjeni tog stava. Danas se mnoge inicijative fokusiraju na poticanje i osnaživanje žena da se bave informatikom i STEM područjima općenito. Obrazovne institucije, privatni sektor, nevladine organizacije i druge institucije provode programe i kampanje koje promiču uključivost i raznolikost u IT sektoru. I sama potičem djevojčice da se uključuju, teško ih je motivirati jer uglavnom odgoj prevlada u tom segmentu. Trenutno imam desetak djevojčica s kojima radim i koje zaista se trude jako postići dobre rezultate. Baš danas na dan djevojčica i djevojaka u IT-u imaju natjecanje u informatici gdje će odmjeriti snage sa 200 drugih škola i RH. Jedina smo škola iz BiH koja sudjeluje u tom projektu.
Skoro pet godina sam na katedri za Informacijske tehnologije bila jedina žena. Od ove godine imam i kolegicu. Nije me bilo strah iako taj smjer zaista uglavnom upisuju muškarci. Čak što više rekla bih da je više respekta baš zato što sam žena. Radila sam na dosta projekata gdje sam također bila jedina žena i ne mogu reći da nisam nailazila na predrasude, ali nisu utjecale na moju kvalitetu rada. Jednom mi se dogodilo kod jednog projekta da je kolega rekao za jedan task da će ga preuzeti jer misli kako ja neću to stići do roka obaviti. Pogodite što, kao i svaka žena inat je proradio, task je bio gotov i prije roka. Ako me pitate jesu li predrasude doprinijele težem putu da sam danas tu gdje jesam, rekla bih da jesu, jer ipak smatram da sam više se morala dokazivati i žrtvovati za razliku od muških kolega. Važno je shvatiti da su žene uvijek bile prisutne u informatičkim disciplinama, ali su često bile podcijenjene ili nedovoljno vidljive. Potrebno je raditi na stvaranju poticajnog okruženja koje će podržavati sve talente bez obzira na spol, te pružiti podršku i mentorski angažman ženama koje ulaze u ovo područje.
Artinfo.ba
