Prilika zapitati se kako žive dijabatičari u našoj sredini i kako im možemo pomoći!
Već 22 godine, u skladu s preporukom Međunarodne dijabetičke federacije, 14. studeni obilježava se kao Svjetski dan šećerne bolesti koja se ogleda u poremećaju razine šećera u krvi koji nastaje kada gušterača prestane potpuno ili djelomično proizvoditi hormon inzulin ili proizvedeni inzulin nije djelotvoran u organizmu. Prema procjenama ove organizacije, u svijetu je trenutno 537 milijuna oboljelih . Za razilku od dijabetesa tipa 2. koji se može, uz izuzetak genetskih čimbenika, prevenirati usvajanjem zdravih životnih navika, zdrave prehrane i više kretanja, odnosno fizičke aktivnosti, dijabetes tipa 1 ne može se prevenirati. Šećerna bolest tipa 1 javlja se u bilo kojoj dobi, a najčešća je kod djece i mladih.
S dijabetesom tipa 1 živi i 12- godišnja Lucijana Vujica iz Kiseljaka. Šećernu bolest dobila je u dobi od 9,5 godina. Na pitanje kako se naviknuti na život s bolešću, njezina majka Ivana kaže da izbora nemate ali je vaš i i izbor društva hoćete li oboljelim olakšati život ne samo raznim tehničkim pomagalima već i podrškom i razumijevanjem.
„Inzulinske pumpice koje od prošle godine možemo nabaviti na teret Zavoda zdravstvenog osiguranja kao i senzori za mjerenje šećera u krvi olakšavaju život oboljelim. Prije nego što su nam bili dostupni senzori Lucijana se morala dnevno bosti i do 15 puta“, kaže Ivana. Za oboljele od dijabetesa tipa 1 uz pumpice i senzore za mjerenje šećera u krvi, izuzetno je važno razumijevanja društva u kojem žive.
„Puno je toga što utječe na njih, počevši od emocija zbog ispita u školi do hormonalnih promjena jer su u pubertetu. U tom je kontekstu izuzetno važno razumijevanje okoline u kojoj borave. Oni recimo moraju jesti nekad i za vrijeme nastave, moraju imati uz sebe mobitel kojim su povezani s pomagalima koja im doziraju i mjere razinu šećera u krvi. Oni koji se nađu u njihovoj blizini, trebaju znati kako prepoznati i reagirati u slučlaju hipoglikemije . Oni tada moraju popiti sok kako bi podigli nisku razinu šećera u krvi“, pojašnjava nam Ivana Vujica, Lucijanina mama koja je danas bila aktivna na predavanjima u školama upravo na temu šećerne bolesti.
Uz svakodnevne kontrole i uzimanje inzulina te izračune kalorija, redovite obroke, djeca i mladi oboljeli od dijabetesa tipa 1 mogu živjeti jednako kao i njihovi vršnjaci, baviti se sportom. Na kvalitetu njihova života svi možemo utjecati, sustav zdravstva omogućavanjem i dostupnošću modernih i obiljelim prilagođenim načinom liječenja i kontrole, a ostali razumijevanjem i podrškom koja je iznimno važna kao i kod svih drugih bolesti. Kad je pak u pitanju dijabetes tipa 2, najbolja prepouka za smanjenje ovog sve raširenijeg javno zdravstvenog problem u svijetu jest, pokrenite se.
Međunarodna dijabetička federacija preporučuje bavljenje tjelesnom aktivnošću u trajanju od minimalno 30 do 45 minuta najmanje tri puta tjedno. Nezdrava prehrana je također jedan od ključnih rizičnih čimbenika. Zaslađeni sokovi, manje od tri obroka dnevno, nedovoljan unos voća i povrća, konzumiranje alkohola i zasićenih masnih kiselina značajno doprinose povećanju rizika od obolijevanja. Eliminiranje rizika i usvajanje zdravih životnih, preventivni su koraci kojima možemo eliminirati u značajnoj mjeri nastanak bolesti, poboljšati kvalitetu življenja, a zdravstvu uštedjeti značajna i uvijek toliko potrebna sredstva.
artinfo.ba
